SLATINA – Ugostiteljski i trgovački obrtnik Krešimir Turk iz Slatine već se dvije godine uspješno na svom obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu bavi uzgojem krava kanadske pasmine redangus. U selu Gornji Meljani u općini Voćin, gdje danas žive samo četiri obitelji s ukupno devet članova, kupio je javnim natječajem za prodaju oglašeni dio sela i okolnog zemljišta te se upustio u jedinstveno poduzetništvo. Sredstvima županijskoga kredita za razvoj poljoprivrede sa samo tri posto kamate kupio je i iz Kanade avionom dopremio početno krdo od 30 čistokrvnih krava i jednog bika i počeo čisto ekološki uzgoj. Danas ima 61 kravu koje su do sada otelile 56 telaca, a uskoro iz Kanade stižu još dva bika. Mušku telad prodaje, a žensku ostavlja za povećanje matičnoga krda do 200 krava.

Turkove krave slobodno pasu na velikoj površini od 164 hektara, od kojih je dio njegovo vlasništvo, a dio je državno zemljište u zakupu. “Krave jedu sve osim čička i vrlo su otporne. Podnose vrlo nisku temperaturu i kod njih nema bolesti. Osim redovite tuberkulozacije i vađenja krvi kod uvoza, do sada nijedna krava nije morala biti liječena. Ni prilikom telenja nije im potrebna pomoć”, kaže poduzetnik. Sezona telenja upravo nastupa i Turk očekuje 40-ak novih telaca. Tvrdi da se takva proizvodnja isplati jer država daje poticaj od 3000 kuna po kravi, što umanjuje cijenu od oko tisuću eura, koliko stoji junica prilikom uvoza. Novac se brzo vraća jer se tele prodaje za 3500 kuna. “Nema problema ni s tržištem. Već sam ugovorio prodaju svih telaca za iduću godinu. Za četiri mjeseca tele postigne težinu od 160 kilograma i spremno je za prodaju”, kaže Turk. Taj 56-godišnji poduzetnik svoje krave obilazi jašući na bijeloj kobili lipicanske pasmine. Sad je ždrebna pa je kupio i pastuha. Supruga živi s njim u Gornjim Meljanima i sve sami rade. Podršku imaju i od dvoje odrasle djece. Žive u selu koje je nekad imalo školu, ambulantu, trgovinu i gostionicu, a danas nema ni struje, vodovoda ni telefona, prodavaonice ni autobusne linije. Zato Turkovi svakih nekoliko dana odlaze u Slatinu u nabavku, a namirnice tada nabavljaju za sebe i za ostale mještane. U Gornjim Meljanima rađa se neko drukčije selo. “Volim prirodu i vrlo sam zadovoljan ovakvim životom. Više ga ni za što ne bih mijenjao”, kaže Krešimir Turk.