Od čega ovi Grci žive? Ako se zbroji broj turista u jednom baru, a na prste ih se može prebrojati, i pomnoži s cijenom dvaju pića koje u prosjeku popiju, dobije se brojka s kojom je nemoguće platiti tri konobara i dva promotora, a opet nešto i zaraditi. Uzduž devetkilometarske pješčane plaže grada Laganasa, “party” mjesta grčkog otoka Zakinthosa (Zantea) u Jonskome moru, poredani su beach barovi i restorani na čijim terasama sjede većinom konobari i kuhari i puše jer turista gotovo i nema. Izuzev dva-tri bara koji organiziraju dnevne tulume i koji su puni, ostali slabo rade. “Onaj dan kada ste vi došli s otoka je avionima odletjelo 300 sezonskih radnika”, objašnjava nam kasnije mladi Srbin Nikola koji radi u jednom od beach barova kao promotor. Promotori, mahom Srbi i Englezi, u Laganasu nisu ništa čudno, jer osim tih dvaju jezika, uz grčki koji govore mještani, treći jezik ne može se ni čuti, pa vlasnici barova zapošljavaju ljude koji će s turistima moći razgovarati na njihovu materinjem jeziku. Nikola objašnjava kako ne možemo ni zamisliti kako je Laganas izgledao prošloga ljeta. Sve je bilo prepuno turista, pretežito Engleza. Ove je godine, spominje, Engleza znatno manje, a dominiraju Srbi, koji, kaže, za razliku od Engleza, nemaju novaca. “Srbi preko agencije dođu ovdje na 15 dana za 200 eura. Ponesu sa sobom još 200 eura, i šta se od njih može zaraditi?”, govori Nikola, koji u Grčku dolazi raditi već nekoliko godina.

Bježe od inspekcije
Prema BBC-jevu izvještaju iz lipnja, u Laganasu je ove godine 20 posto manje Britanaca, 40 posto manje Nijemaca, a Iraca je upola manje nego prošle godine. Nekoliko dana kasnije, još čudnija situacija: u barovima više nema ni konobara koji puše na terasama, a ni promotora. Spomenuti Nikola, čiji je bar bio baza za okupljanje naše putničke agencije, objašnjava kako ne može promijeniti glazbu jer taj dan ne radi. “Pa, vidiš da sam u civilu. Danas samo Dimitri radi (vlasnik bara) jer je osim njega još samo njegova žena tu prijavljena. Ni u drugim barovima nema nikoga. Došlo je sigurno 20 policajaca s Peloponeza i svi su u civilu. Prijašnjih godina bilo je inspekcije, ali bi ih samo nekoliko došlo i znalo bi se gdje su, pa bi vlasnici iz jednoga bara javili drugima, a ove godine ne znaš koji su ni gdje su”, priča Nikola i pokazuje na dvojicu potencijalnih “sumnjivaca” za šankom. Kriza se osjeti i na drugim dijelovima Zakinthosa, otoka s predivnim plažama i pomalo nestvarnom tirkiznom bojom mora, u svijetu poznatom po kornjačama, maslinovu ulju i plaži Navagio, na kojoj se nalazi olupina krimnjučarskoga broda i za koju mještani kažu da je najfotografiranija na svijetu. Prošla godina u turističkom smislu za Grčku je bila dobra. To se može zahvaliti turistima koji su zbog straha odustajali od aranžmana u arapskim zemljama. Nakon dvije teške godine, u 2011. rekordnih 16,5 milijuna turista ostavilo je 10,5 milijardi eura, 10-postotni rast turističkih prihoda u odnosu na 2010.

Masline neobrane
Cijeli Zakinthos ima 40-ak tisuća stanovnika, a velik dio mještana bavi se maslinarstvom. Otok je prepun maslinika sa stoljetnim stablima. Za razliku od istarskih ili dalmatinskih maslinika, oni na Zakinthosu su neobrađeni i u svakom je trava “do vrata”. Stabla stara nekoliko stotina godina mogu se vidjeti uz sporednu cestu, izvan maslinika, neobrana. Prva misao jest kako “ničija” maslina koja se od starosti već podijelila u dva dijela u Hrvatskoj ne bi dugo bila uz cestu, već bi se našao sigurno netko tko bi je prisvojio pa prodao za tko zna koliko tisuća eura. Ipak, maslinovo ulje sa Zakinthosa navodi se kao najbolje u Grčkoj, no nešto je blažeg okusa od hrvatskih maslinovih ulja. Unatoč previsokoj travi u maslinicima, čini se pogrešnim Grke nazivati lijenima. Možda je veći krivac za praznu državnu blagajnu sila neprijavljenih radnika u Laganasu nego njihova lijenost. Prema najnovijim podacima OECD-a, u zemljama Europske unije najviše rade upravo Grci i Mađari. Grčka je, po tim podacima, sa svojih 2017 radnih sati godišnje među prve tri države na svijetu po količini vremena koje radnik provede na poslu.Ipak, čini se da krizu još nisu ozbiljno shvatili, pa izuzme li se smještaj, druge cijene na Zakinthosu nisu spustili. Opet, cijene nisu ništa više nego u Hrvatskoj. Giros se tako može pojesti za oko dva eura, cijene u prehrambenim trgovinama nešto su više nego u Hrvatskoj, a piće je jeftinije nego na našim otocima. Većina barova nudi promotivne cijene, pa tako dva koktela ili dva piva stoje pet eura. Sam Laganas, koji odskače od drugih mirinih, pravih grčkih ribarskih mjestašaca na Zakinthosu, zbog niskih cijena alkohola pravi je raj za mlade, koji se u jutarnjim satima mogu vidjeti kako umorni od “partijanja” spavaju po plažama. U tome prednjače mladi Englezi.

I Schröder na Kosu
Na drugoj strani Grčke, na krajnjem istoku, usred Egejskog mora, slična, a opet različita atmosfera. Na Dodekanezu su se smjestili neki od najpoznatijih i povijesno najutjecajnijih grčkih otoka: najveći Rodos, Karpatos i Hipokratov otok Kos, poznatiji i kao jeftina turistička destinacija. Ovih dana i bivši njemački kancelar Gerhard Schröder ljetovao je na Kosu, a kako je rekao u nedavnom intervjuu, to je učinio, među ostalim, kako bi Grcima poslao poruku kako Nijemci žele poduprijeti grčku ekonomiju. Ipak, boravak na Kosu za prosječna Hrvata možda ipak i nije tako jeftin kako se očekuje. Istina, aranžman s avinonom stajat će vas poput prosječna boravak u hotelu na Jadranu, oko četiri tisuće kuna, a samo za usporedbu, cijena ležaljke i suncobrana puno je niža (30-ak kuna za komplet) ili su besplatni, no sve je ostalo skuplje ili je jednake cijene. Šalica kave u kafiću u centru grada stoji oko tri eura, grčko pivo može se popiti za tri do četiri eura, a na prvi pogled primamljive cijene koktela zapravo su varka, što su nam priznali i sami konobari. Dva koktela nude se po cijeni jednoga od šest eura, ali teško se tako što može nazvati koktelom, možda prije razvodnjenom mješavinom alkoholnog pića u dvije čaše. Praksa je to većine kafića: privući primamljivim cijenama za koje nećete uvijek dobiti ono što očekujete. Dakako, uz naručeni koktel dobit ćete i pravu grčku rakiju gratis, pa im nekako ipak progledate kroz prste.

Ljubazno ‘preveslavanje’
U turističkim su mjestima turisti oni koji plaćaju najvišu cijenu, a ni Kos nije iznimka. Primjerice, vožnju taksijem samo nekoliko kilometara platit ćete sedam eura. Grk će isti put platiti upola manje. I to nije cijena koju će taksist izmisliti kako bi vas prevario, ona stoji u službenom cjeniku.U trgovinama na Kosu, pak, cijene su približno iste kao i u Hrvatskoj, no prilikom plaćanja računa preporučuje se provjeriti je li račun točan, inače će vas lako prevariti za nekoliko eura. Iznenađeni što su nas toliko puta pokušali “preveslati”, požalili smo se jednom od konobara. “Pa i ja to radim. To je jedini način da nešto zaradim. Ako vidim da je netko bezobrazan i bogat, uopće mi nije žao zaračunati mu nekoliko eura više”, priznaje nam. Turista je manje nego prijašnjih godina, kažu oni koji na Kos dolaze godinama, no nismo se mogli oteti dojmu kako ih je svejedno puno. Na gradskim plažama ležaljke su popunjene, a na svakoj od njih možete besplatno surfati internetom, jer plaže u gradu imaju besplatan WI-FI. Kafići i restorani nisu prazni unatoč tome što većina turista u hotelima ima “all inclusive” uslugu, pa u restorane rijetko odlaze, a za prosječan grčki meni moraju izdvojiti 15-ak eura. Na Kosu ne postoji turistička zajednica, pa je teško doći do točnih podataka o tome koliko turista godišnje posjeti otok, no neke procjene pokazuju da bi unatoč krizi na Kosu ove godine moglo biti i 20 posto više dolazaka nego lani. No, domaći možda i nisu najsretniji s profilom tih turista. Mahom su to mlađi turisti, studenti željni zabave koji naviše novca troše na alkohol, a domaći bi možda nekako bili sretniji da su to bogati Rusi koji će trošiti svoje bogatstvo na puno skuplje stvari i davati visoke napojnice. No, na Kosu je još uvijek najviše Nizozemaca i Skandinavaca, pa s otoka na dan leti čak po desetak zrakoplova prema Nizozemskoj. Stranci (uglavnom Nizozemci) su i česti sezonski radnici u kafićima. Naravno, kao i Britanci na Zakintosu, svi rade na crno, a iznimka nisu ni grčki radnici iz unutrašnjosti, koji u krizi za relativno nisku plaću rade i po više od 12 sati na dan. Stoga se ne bi moglo reći da su lijeni, ali da su nezadovolji, svakako da. No, unatoč tome što im se spočitava da se ne trude dovoljno ili da su neljubazni, to nismo primijetili. Popričat će s vama kako bi vas namamili u restoran, a onda vam ljubazno objasniti sve što vas zanima. “Where are you from?” Najčešće je pitanje koje ćete čuti. “Kroatia? Ahaa”, reći će zadivljeno, ali ne baš sigurni gdje da vas smjeste, a kad čuju jezik kojim govorite, uglavnom će pomisliti da ste iz Rusije ili Srbije. Hrvate na otoku nismo susreli, tu i tamo pokoji Slovenac ili Srbin na odmoru ili na privremenom radu. Ipak, problema u komunikaciji nema jer svi, od čistača do konobara, govore engleski.

Izleti u Tursku

Na Kosu, najpoznatijem po tome što se na njemu rodio Hipokrat, jedna od najvećih turističkih atrakcija je Hipokratovo drvo. Taj otok zovu i malim Rodosom, koji je udaljen samo dva i pola sata vožnje trajektom. A Rodos je možda i najbolji izbor za izlet. Otok je to koji privuče više od 1,3 milijuna turista na godinu. Ipak, jedna od najčešćih dnevnih tura odlazak je u Tursku. Samo 20-ak minuta vožnje katamaranom ili 45 minuta brodom poznato je ljetovalište Bodrum.

Ništa besplatno

Kad neće brodom, udri po platformi
Do plaže Navagio na Zakinthosu, s olupinom krijumčarskoga broda, može se doći samo brodom, no može se pogledati i s vrha stijena, tj. s platforme nad plažom. Mještani koji se bave prijevozom turista brodovima zaključili su da će se ove godine još manje turista odlučiti na izlet brodom ako svi dolaze gledati plažu s te platforme, koja je besplatna. Preko noći su stoga srušili dio platforme, no čini se da im to nije poboljšalo financijsku konstrukciju.