Masovni štrajkovi koji su organizirani u Renaultovoj podružnici Dacia mogli bi biti samo početak – rumunjski kvalificirani radnici više nisu zadovoljni minimalnim nadnicama za svoj rad – oni za pošteni rad traže poštene plaće. No “rumunjsko privredno čudo” zasniva se upravo na niskim nadnicama. No pitanje je – do kada? Zapadne tvrtke preselile su svoje zastarjele proizvodne linije koje traže mnogo radne snage u zemlje Istoka, kako bi tamo mogle i dalje jeftino koristiti svoju staru tehnologiju. No sadašnji štrajkovi, ako se prošire i na ostale tvrtke, mogli bi ubrzo pomrstiti tu računicu. S plaćom koju dobivaju u Dacii radnici mogu jesti u tvorničkoj kantini, ali ne mogu platiti ostale troškove života. Radnici žele pristojan, normalan život, a s 270 eura mjesečno, koliko dobivaju za svoj rad, to više niti u Rumunjskoj nije moguće. Ovaj štrajk trebao bi biti signal za cijelo rumunjsko gospodarstvo. Sindikati su posvuda izvjesili transparente sa svojim zahtjevima. Glavna točka: radnici traže 150 eura veću plaću mjesečno. Dacia za sada nudi samo djelomično rješenje – naknadu od 36 eura mjesečno retroaktivno od siječnja ove godine, a od rujna 72 eura povišice. Renault je kupnjom Dacie 1999. godine sklopio vrlo unosan posao, jer nije kupio samo jednu tvornicu već cijelo tržište. 1999. Dacia je pokrivala 70 posto potreba rumunjskog tržišta automobila. Danas pokriva oko 50 posto tih potreba, a izvoz u zapadne zemlje cvjeta. Dacia je 1999. godine imala 30.000 radnika, a polovica radnika bila je otpuštena. Rumunjska država platila je otpremnine kako bi omogućila bezbolnu privatizaciju i uspješan ulazak Renaulta u Rumunjsku. To je bio model uspjeha, kaže Werner Stein, predsjednik njemačkog privrednog kluba u Rumunjskoj, a svi su investitori bili više nego zadovoljni poslom u Rumunjskoj.Renault je u Rumunjskoj zamijenio strojeve iz 50-ih godina, ali ne onim najsuvremenijim, već proizvodnim linijama koje su u Francuskoj 80-ih godina već bile otpisane. Za proizvodnju je potrebno više radne snage, ali taj se nedostatak nadoknađivao niskim nadnicama za radnike, što je još bio vrlo unosan posao. Umjesto da investira u moderne proizvodne linije i time snizi troškove proizvodnje, Dacia i dalje svoje profite zasniva na niskim nadnicama. Ove se godine treba uvesti još jedna 8-satna smjena u kojoj će biti zaposleno još 3000 radnika. Njihove će plaće biti nekoliko puta niže od plaća njihovih kolega u zemljama zapadne Europe. Ako se štrajkovi koji su počeli u Dacii prošire, mogli bi uskoro pomrsiti takvu računicu investitora. Ford je ovog mjeseca preuzeo bivšu tvornicu Daewoo i traži kvalificirane radnike koji bi trebali zadovoljiti europske standarde, ali, dakako, znatno manje stajati. (DW)