Kreditna droga
Pričao sam s nekoliko ljudi koji su se udomaćili u hodnicima moći u Bruxellesu. Bolje reći, šalili smo se: koji EURUSD je Amerika spremna otrpjeti? Europa je otrpjela slab dolar, hajde sad da sjednu i lijepo se dogovore. Jim Rogers na CNBC-u preporuča kupnju eura i švicarca, Business Insider na naslovnici raspaljuje Billa Grossa i daje link na cijeli njegov tekst o imploziji financijskih tržišta, kraju ekonomije kakvu poznajemo, a zerohedge.com podsjeća da konzervu možeš šutirati sve dok nemaš deadline, a Grčka ga ima u ožujku; opće raspoloženje nacije je, logično, zahtjev da im se oprosti još malo duga, vjerojatno blizu sto posto. Čitajući kako vodećim svjetskim ekonomijama ove godina dospijevaju tisuće milijarda dolara duga, da je grupa austrijskih građana pokrenula inicijativu za istupanje iz EU, a Grčka svako malo ucjenjuje da će to učiniti (neki misle da bi to bilo najbolje za sve), sjećam se kako mi je nogometaš kojem ću iz razumljivog razloga prešutjeti ime pričao o ligaškoj utakmici uoči veeelikog finala na kojoj su se za pobjedu trebali samo pojaviti na terenu. "Mi smo finale za koje smo živjeli izgubili samo zato što smo se koji dan prije mogli opustiti, jer smo znali da će nam sudac pomoći da pobijedimo. Ne mogu ti riječima opisati, ali mi se iz tog modea nismo mogli prebaciti u natjecateljski, i izgubili smo finale iako smo bili favoriti", rekao mi je. Zapadna civilizacija me podsjeća na momčad koja najmanje dvadeset godina igra namještene utakmice, rast temeljen na kreditima je namještena utakmica. I, ne vidim toliki problem u dugu, koliko u amorfnoj masi navikloj na kreditne droge, i ti se uspavani mlitavci sad trebaju suprotstaviti ljudima koji su dvadeset i više godina krvarili u najbrutalnijoj tiraniji zakona ponude i potražnje u najopakijem smislu riječi… Recimo da im dajem šanse koliko i malim hrvatskim vinarima u bitci s talijanskim proizvođačima čije se izvrsne butelje mogu kupiti po dva eura. "Što bi ti radio da si Vlada?" pitao me Duh Iz Banke.
"Ha!, stvorio bih uvjete da se upristoji turizam, napravio sve što je potrebno da netko sagradi starački dom za pola milijuna ljudi, i cijelu bih poljoprivredu zaposlio da hrani turiste i taj starački dom. Tu i tamo bi neka firma mogla konkurirati svijetu, super, tu i tamo bi neki klinac napravio neki software koji bi prodao u nekoliko milijuna primjeraka, i to je to", rekoh.
Kvazifinancijaši
Doista, prijatelj mi se vratio iz Londona i po Zagrebu je konkurirao za posao. Jedan od potencijalnih poslodavaca mu je priznao da uopće ne zna što znače kratice i dužnosti koje je obavljao u Londonu, a nabrojao ih je u životopisu. Gledajući koje bih dionice mogao kupiti, odgonetavajući koji bi trenutak bio pogodan, najviše pazim kako ne bih kupio kompaniju koja za konkurencijom koja samo što nije prešla hrvatsku granicu zaostaje kao ovi naši nesretni kvazifinancijaši za londonskim i newyorškim 'razbojnicima'. I, nije nebitno, zerohedge.com je, blaženi internet, objavio da su volumeni prvih dana ove godine 30 posto manji nego lani u isto doba. Savjet ne tražim, niti bih ga dao, ni u zadnjoj rečenici.
* Ovaj tekst nije nagovor na kupnju ili prodaju ni na bavljenje dionicama. Autor posjeduje HDEL-R-A, IPKK-R-A, TUHO-R-A, KODT-P-A, HBAS-R-A, LURA-R-A, STTB (Makedonija), PLNM (Srbija) i HLF (NYSE).