Radnička isprika
Pismeni trag svjedoči da su već tijekom jutra radnici posve kapitulirali, doslovno priznavši da su "u žaru borbe" za nastavak proizvodnje i rada u pogonu u Zagrebu prekoračili svojim postupcima određene granice. Stoga svjesni situacije u kojoj se nalaze, kao i realnih mogućnosti, "ako su bilo koga povrijedili", nude ispriku za postupke kojima je "nanijeta šteta TDR-u, pojedinim osobama i drugim zaposlenicima". Tako je pisao Begović u njihovo ime u dopisu kojim je potom krenulo omekšavanje krize. Svoj poraz radnici nisu mogli jasnije izreći. No kad su već do te mjere odustali od priče kojom su puna četiri mjeseca zavaravali sebe, vlastite obitelji i širu javnost naprosto nije jasno što je bio razlog da se već dogovoreni mirni razlaz u kasnim popodnevnim satima da pretvori u novi, agresivni ispad. U svakom slučaju, obrat svjedoči do koje je mjere zaslijepljenost dijela radničko-sindikalnih lidera zamaglila moć razumne procjene svih s unutrašnje strane ograde u Jagićevoj 2. Inzistiranje na potpisu "više instance" na dokumentu kojim poslodavac zapravo pristaje na amnestiju svih radničkih grijeha, jer je već dobio ono što je cijelo vrijeme htio - njihovu ispriku - pokazalo je kako ni sindikalisti ni radnici zapravo nisu upoznali vlastitoga "protivnika". Može Iveković naknadno pričati da je TDR priželjkivao demonstraciju sile, ali on je u četvrtak ponovno dokazao kako nije igrač za velike utakmice. Jer, čim su uvjeti pomirbe izašli u javnost, kolikogod da su bile načelne, bilo je posve jasno da će TDR, bez iznimke ispuniti svoje obveze. Toj je kompaniji imidž visoko na ljestvici vrijednosti, a radnici su ga svojom bunom dobro potkopali. Sumnji da bi Adris sebi dozvolio novu "blamažu" neispunjavanjem čak i načelno dogovorenog, stoga naprosto nije bilo mjesta. Stoga će prije biti da je Iveković, zahtjevom za "adekvatnim" potpisom na dokumentu o mirnom rješenju spora, zapravo od Adrisa htio izvući još nešto. Uopće nije isključeno da je nanovo izmanipulirao radnike želeći na papiru vidjeti potpis kojim Adris grijeha amnestira i njega, odnosno njegov Novi sindikat. Teško je samo povjerovati kako ga je u tome podržao Krešimir Krsnik, na glasu kao "odvjetnik od formata". Tim više što Krsnik sigurno znao da će, vjerojatno već ovaj tjedan, Ivekoviću i Novom sindikatu uslijediti TDR-ova tužba za naknadu štete. Ako je, pak, Iveković zaista otišao tako daleko, onda radnici moraju dobro procijeniti je li im pametnije tražiti i uzeti otpremnine od TDR-a ili bi im čak i isplativije bilo da sad oni sami tuže Novi sindikat za naknadu štete. To bi zapravo bio i najpošteniji završetak ove priče. TDR pak sad mora jako pažljivo procijeniti rizik odluke o oprostu grijeha pobunjenim radnicima.
Šturim priopćenjem kojim se kompanija oglasila u petak i u kojem piše da su se "vraćanjem u posjed zagrebačkog pogona stekli svi uvjeti za dijalog s radnicima na socijalno odgovoran i društveno prihvatljiv način" TDR je jasno poručio da će biti kooperativan unatoč tome što radnici nisu poštivali dogovor pa nisu samoinicijativno napustili pogon. Budući da je s tom strategijom kompanija na skliskome terenu u vlastitom dvorištu, nisu bez razloga ograde iz vrha menadžmenta kako sve takve odluke prvo moraju proći filter većinskog sindikata i radničkog vijeća. Radnici koji su kompaniji cijelo vrijeme bili vjerni, davali podršku upravi i sami trpjeli uvrede pobunjenih kolega, imaju puno pravo pobuniti se protiv izjednačavanja njihova radno-pravnog statusa s pobunjenicima.
Novi pritisak
Stoga se najava upornih sindikalista (Matijašević, HUS) kako će sredinom ovoga tjedna iznijeti javnosti na uvid podatke o TDR-ovom švercu cigareta, može tumačiti i kao novi pritisak na kompaniju da unatoč svemu donese odluke kojima će zadovoljiti pobunjeničke apetite. Kako je koncem prošlog tjedna u Rovinju je prevladavao stav da na amnestiju koja podrazumijeva povlačenje izvanrednog otkaza i isplatu otpremnina mogu računati samo "zavedeni" radnici, nikako i "organizatori" pobune, bit će zanimljivo vidjeti kako će uprava TDR-a osmisliti taj manevar, a da ne bude prozvana za diskriminaciju.