Beč živi u strahu: već četiri tjedna nepoznati snajperist puca iz zračne puške na slučajno odabrane ljude, 14 osoba je već povrijeđeno, a policija još uvijek nema nikakav trag. Građani se pitaju hoće li zračnu zamijeniti pravom puškom.

Trebala je to biti ugodna obiteljska večera. Stefan Lanzel je zajedno sa svojom majkom i sa četvorogodišnjom kćerkom išao ulicom u bečkoj četvrti Favoriten, vraćali su se iz jednog tamošnjeg restorana. U tom trenutku se dogodilo: “Izlazili smo iz podzemne garaže, ja sam se zaustavio kako bih se uključio u promet”, objašnjava Lanzel te nastavlja: “Odjednom mi je glava bila odbačena unazad. Majka je odmah povikala – To je bio pucanj! To je bio pucanj!. Nakon toga smo se odmah odbezli u bolnicu.” Tu su mi liječnici izvadili mali metak iz sljepoočnice.

Nedugo nakon toga, nova žrtva, samo nekoliko stotina metara dalje od mjesta gdje je pucano na Stefana Lanzela. Ovaj puta je pogođen Roman Pfeiffer. On je hodao glavnom ulicom kada je odjednom osjetio vrlo jak bol u ruci. “Odmah sam pomislio: netko puca na mene iz nekakvog oružja. I u tom sam trenutku čuo jedan pucanj. To znači da je on bio u neposrednoj blizini i da je pucao na mene”, opisuje Pfeiffer što se dogodilo.

Do sada je napoznati počinitelj pucao sedamnaest puta na ljude u Beču, četrnaest ih je bilo ozlijeđeno. Među njima i jedan policijac u civilu koji je bio ranjen u vrat i koji je morao biti operiran na hitnoj pomoći. U većini drugih slučajeva se radi o lakšim ozlijedama.

Prvi put je nepoznati snajperist zapucao prije četiri tjedna, prenosi Deutsche Welle. U međuvremenu ne prođe gotovo niti jedan dan bez novog napada. Bez obzira na zasada relativno lakše ozlijede većine žrtava – Bečom vlada strah. Jer svatko može biti žrtva – napadač očigledno svoje žrtve bira slučajno. Jednom je to 16-godišnja djevojka, drugi puta umirovljenik, sljedeći put nastrada vozač u automobilu, da bi iza njega žrtva bio pješak. A uz to do napada dolazi gotovo u svim bečkim četvrtima.

Oružje koje snajperist koristi je jaka zračna puška, a koliko će teška biti ozlijeda ovisi o udaljenosti s koje se puca i o mjestu gdje je osoba pogođena. Werner Sodia ima prodavaonicu oružja u bečkom centru. On objašnjava da projektil zračne puške, za razliku od metka bojeve puške, relativno brzo gubi na brzini i da je stoga udaljenost najvažniji faktor: “Uobičajena su nateknuća manje rane i modrice, ali moguće je da metak i prodre u tijelo, tamo gdje je koža gola i mekša.”

Bude se sjaćanja na snajperistu uz Washingtona – Johna Allena Muhammada Nitko ne zna zašto dolazi do napada, ali u Beču su sada vrlo živa sjećanja na snajperista iz Washingtona koji je prije devet godina držao u strahu američki glavni grad. Zajedno s jednim pomagačem on je iz prave puške pucao na slučajno odabrane prolaznike i usmrtio desetoro ljudi. Da li se u bečkom slučaju radi o jednoj osobi ili više njih, to još nije jasno, jednako kao ni motiv.

Sudska psihijatrica Sigrun Rossmanith pretpostavlja radi o osjećaju moći, a “osjećaj moći je uvijek povezan i s užitkom.” To je posebno izraženo, napominje Roßmanith “prije svega kada se puca iza leđa, kada snajperist sam bira žrtvu, odlučuje na koga će pucati a koga će poštedjeti.”

U međuvremenu je austrijski kriminalistički ured objavio potjernicu sa nagradom od 20.000 eura za informaciju o počinitelju. Zasad se javilo nekoliko svjedoka koji su zamijetili jedan mali svijetli auto jer obzirom na različita mjesta napada, lako je moguće da počinitelj puca iz auta. Ali mali svjetli auto – kakvih ima na desetke tisuća – ujedno je i jedini trag koji policija sada ima.