Koje je vaša uloga u Vijeću i kako ste se dolučili prihvatiti je?
Prihvatio sam je iz tri razloga. Prije svega jer mislim da je Vern odličan primjer obrazovne reforme u Europi. Mislim da na njemu rade prave stvari, a njihov entuzijazam i vještine u poduzetništvu su nešto što Europi treba. Također, prihvatio sam je i iz poštovanja prema Branku Štefanoviću (osnivač velieučilišta Vern, op.a). Mislim da je on učinio nevjerojatan posao u izgradnji ove institucije. Ima odličan tim i kad su me pozvali da budem u Vijeću mislio sam da će to biti zabavno. Uloga Vijeća je savjetodavna, a mi, kao njegovi članovi, ne donosimo odluke, nego dajemo svoje mišljenje. Vijeće nas može konzultirati o stvarima iz područja kojima se bavimo i vidjeti slažu li se njihove ideje s našima.
Kako Vijeće može pomoći unapređenju Verna?
Različiti ljudi imaju različita gledišta na pojedine stvari, a najvažnije je da ih škola zna razlikovati na europskoj razini i odabrati nišu koja je dobra. Ljudi različitog podrijetla lakše nalaze pravi smijer kako bi ih bolje integrirali u ostatak društva. Vern vrlo ozbiljno shvaća društvenu odgovornost i postao je uvažena institucija u ovoj zemlji, ali mislim da će imati i širu ulogu u Europi, prvenstveno zbog svojih edukacijskih reformi koje provodi.
Mislite li da je to zbog toga što je Vern privatna, a ne javna škola?
Da. Upravo zato. Nemam ništa protiv javnih škola i mislim da ih mora biti, ali mnogo je teže provesti reforme u javnim ustanovama, prvenstveno zbog pravnih okvira. Zato je dobro imati privatne institucije koje će brzo i efikasno učiniti promjene, a javne istitucije bi trebale učiti na njihovim primjerima i slijediti njihove reforme.
Predložili ste engleski kao dodatni službeni jezik u Finskoj. Zašto mislite da je to potrebno?
Najviše zbog stranih talenata, stručnjaka i poduzetnika koji dolaze u Finsku. Finski je jezik vrlo kompliciran i ne možemo očekivati od ljudi da ga lako nauče. Stoga je moja ideja bila da engleski dobije status službenog jezika, što bi značilo da sve službene informacije moraju biti dostupne i na engleskom, što bi bilo vrlo korisno za njih.
Dakle, mislite da manje zemlje, poput Hrvatske, trebaju uvesti engleski kao obvezan jezik u školama?
Da, manje-više. Naravno, i drugi su jezici u redu, ali engleski je ipak jezik koji trebate svugdje. Ako znate više od jednog stranog jezika to je odlično, ali bez imalo znanja engleskog teško je funkcionirati u modernom svijetu.
Po vašem mišljenju, imaju li studenti u Finskoj dovoljno praktičnih znanja koja mogu primijeniti u poslu?
Mnogi imaju, ali ne zato što praktična znanja nauče u školi, već zato što ih većina radi za vrijeme studija. Zbog toga se i školovanje oduži. Na završnim godinama studenti već rade pa kad završe fakultet imaju nekoliko godina iskustva u kompanijama. No, mi zapravo to želimo zaustaviti i potaknuti ih da uče brže, a onda da se zaposle u korporacijama i tamo se nauče stvarnim životnim iskustvima. Neka sveučilišta imaju praksu, ali većina ih nema.
Mislite li onda da studenti mogu upotrijebiti svoja znanja koja su stekli na studiju odmah nakon što ga završe?
To je malo kompliciranije. Ne samo da oni nisu spremni za posao, već posao nije spreman za njih. U mnogo slučajeva, mladi s fakulteta dođu sa znanjima koja stariji, koji već rade nemaju, poput znanja o društvenim medijima ili komunikacijama. Dakle, u nekim slučajevima diplomanti mogu naučiti svoje starije kolege na poslu o tim stvarima, no istovremeno nemaju dovoljno poslovne prakse pa ne znaju, primjerice, ni kako sklopiti neki ugovor, a nisu spremni zbog teoretskog pristupa učenju.
Mogu li im poduzetnici pomoći u obrazovanju i kako?
Svakako. Mislim da poduzetnici trebaju držati predavanja na kojima će studentima prenositi stvarna poslovna iskustva i pokazati im kako su oni uspjeli i time ih inspirirati. Oni ih mogu potaknuti da budu odlučniji i hrabriji i to je dobro, jer vam teoretska znanja to ne mogu dati. Mislim da su poduzetnici vrlo dobrodošli kao predavači.