Bajukov akt
Ni najmanje ne bih htjela prejudicirati da će hrvatsko pleme jednoga dana zbog sporova između država izgubiti živce i napasti slovensko pleme. Sada bih vam samo željela povjeriti priču iz lijeve (južne) obale rijeke Dragonje gdje su se 2000. godine u zaseocima Bužini, Škudelin i Škrile događali čudni incidenti koje je tada potpirivalo veće pleme, dakle Hrvati. Pravni status navedenih zaselaka nikada nije bio dorečen i tako su se hrvatski organi jednoga dana sjetili da im se ondje ne sviđaju slovenski kućni brojevi i počeli su ih uklanjati i umjesto njih postavljati hrvatske oznake, što je približno jednako kao da vi započnete svoje oprano rublje vješati u susjedovu dvorištu, svoj automobil parkirati na susjedovu parkiralištu i na kraju i svoje smeće ostavljati pred njegovim vratima. Po svoj prilici susjedu se takvo ponašanje ne bi svidjelo. Pa i Slovenci koji žive uz Dragonju nisu bili oduševljeni kada su im Hrvati nametali svoje kućne brojeve. Tada je slovensku vladu vodio kršćanski socijalist (NSi) Andrej Bajuk koji je odlučio napraviti red i mir. Ali njegova vlada nije stigla napraviti puno reda i mira jer je na vlasti bila svega šest mjeseci. Pravno obvezujući akt da slovenska policija stalnom nazočnošću mora u navedenim zaseocima omogućavati poštovanje slovenske suverenosti je Bajukova vlada prihvatila na svojoj zadnjoj sjednici prije primopredaje vlasti 17. studenoga 2000. godine. Akt je nakon toga doživio još čudniju sudbinu iako je Bajuk na njega posebno upozorio svoga nasljednika Janeza Drnovšeka iz LDS-a. Bajuk je Drnovšeku predlagao da navedeni zaključak, ako se s njime ne slaže, barem zamrzne. Stvar se zaboravila. Javnost s činjenicama nije bila upoznata jer slovenski mediji o Bajuku nisu bili sposobni napisati gotovo ništa pristojno; osuđivali su ga već zbog toga jer ide u crkvu. Sedam godina poslije, 2007. godine, tadašnji ministar vanjskih poslova Dimitrij Rupel izdao je Bijelu knjigu o granici između Slovenije i Hrvatske. Kada je Bajuk listao knjigu, utvrdio je da njegova akta u knjizi nema. Počeo se pitati gdje je akt koji je štitio Slovence na južnoj obali Dragonje? S Drnovšekom se tada više nije moglo razgovarati jer je bio previše zaokupljen spašavanjem Darfura, slikanjem u društvu Eve Moralesa i ostalim neobičnim aktivnostima zbog kojih ga je Al Jazeera prozvala egzotičnim likom iz EU. Bajuk se obratio Rupelu - gdje je akt!? I Rupel je od nekuda izvukao papirić na kojem je potvrđeno da je Drnovšekova vlada početkom 2001. godine Bajukov zaključak jednostavno poništila.
Upute policiji
Poništenjem Bajukova zaključka Drnovšekova vlada se de facto i de iure odrekla mogućnosti da s teritorijem na južnoj obali Dragonje upravlja kao što je njime prethodno upravljala niz godina, ukratko s Drnovšekovim potezom Slovenija se dobrovoljno odrekla dijela slovenskog teritorija i doslovce ga darovala Hrvatskoj. Slično se zbiva i sa Savudrijskom valom: u minulom desetljeću su u slovenskom ministarstvu unutarnjih poslova slovenskoj pomorskoj policiji dane upute neka glede nadzora i izbjegavanja nepotrebnih incidenata izbjegava postupanje preko središnje linije, što znači da se Slovenija odrekla suvereniteta nad cijelim zaljevom. Uništenje Bajukova akta je istovremeno otvorilo put sporazumu koji je Drnovšek sklopio s tadašnjim hrvatskim premijerom Ivicom Račanom. Sporazum je bio parafiran, ali su ga poslije, kada je Račanov SDP izgubio izbore, poništili. Na njihov su sporazum nedvojbeno utjecali i međurepublički odnosi između Slovenije i Hrvatske u bivšoj Jugoslaviji gdje su sve rješavali kao kod kuće. Sve čudnovate veze i nejasnoće o granici svakako su posljedica dogovora koji je u prošlosti dogovarao Edvard Kardelj. I što me najviše začuđuje je činjenica da se slovenska politika na njegove poteze i danas oslanja kao što se pijanac drži plota. Na vlastitu štetu. Na štetu slovenskog naroda. Na štetu hrvatsko-slovenskih odnosa. Zbog toga se, dragi čitatelji - ako ironiziram vlastiti zapis - nikako nemojte čuditi ako će se veće pleme jednoga dana na ovaj ili onaj način raširiti na teritoriju manjeg plemena jer je politika manjega plemena mirno popuštala i većem plemenu darovala vlastiti teritorij. Ali nema potrebe da se zbog toga uzbuđujete. Veće ribe jednostavno proždiru manje.
Ana Jud, slovenska novinarka i publicistkinja, autorica je tri knjige: Operacija Direkt, Dosje Rokomavhi i Enron