23. svibanj 2006.| Marina Klepo
Umjesto davanja siromašnima, socijalom se kupuju birači
Značajna se sredstva izdvajaju za pomoć braniteljima, iako mnogi od njih nisu socijalno ugroženi, a Zagreb će dati besplatni prijevoz đacima, studentima i umirovljenicima iako mnogi od njih nisu siromašni
Gradonačelnik Milan Bandić
Jedan od važnijih ciljeva upravo promovirane strategije razvoja do 2013. godine je jačanje socijalne pravde i borba protiv siromaštva. Da bi se smanjio postotak populacije ugrožene siromaštvom, a koji prema najnovijem istraživanju Svjetske banke iznosi oko 11 posto, navodi se da je potrebno povećati učinkovitost sustava socijalnih transfera. Posljednih godina, naime, izdaci za socijalne naknade rapidno su se povećavali, do 4 posto BDP-a, ili oko devet milijardi kuna, ali broj ugroženih od siromaštva nije se znatnije smanjio. Glavni razlog je u tome što povećane naknade nisu dolazile do onih kojima doista trebaju. Da bi se svi izvukli iz siromaštva procjene Svjetske banke govore da bi bilo potrebno oko jedan posto BDP-a, ili nešto više od dvije milijarde kuna. Za to nisu potrebna dodatna sredstva u proračunu, već je dovoljna pravednija raspodjela postojeće pomoći. Hrvatska najmanje izdvaja za socijalne naknade koje su se pokazale najučinkovitije u borbi protiv siromaštva, a to je pomoć za uzdržavanje koja se odobrava uz imovinski cenzus. Za te naknade izdvaja se samo oko 600 milijuna kuna ili 0,26 posto BDP-a, a prima ih oko 4 posto stanovništva. Kad bi Hrvatska u te svrhe izdvajala 1,2 do 1,3 posto BDP-a, koliko iznosi prosjek EU-a, u potpunosti bi iskorijenila siromaštvo. Budući da je postojeći sustav socijalnih naknada ocjenjen prilično neracionalnim, prostora za preraspodjelu sredstava ima mnogo. Pitanje je samo hoće li biti političke volje zadirati u postojeća prava pojedinih socijalnih skupina. Trenutačno se primjenjuje oko 100 različitih programa pomoći. Daju se prema različitim kriterijima i na različitim razinama vlasti. Grad Zagreb, primjerice, dodjeljuje socijalnu naknadu svima onima koji imaju mirovinu ispod 1500 kuna, bez obzira imaju li u vlasništvu vrijednu imovinu, nekretnine koje iznajmljuju, mirovine iz inozemstva ili možda dionice. Socijalni izdaci grada Zagreba dosegli su čak 370 milijuna kuna, a istraživanje Svjetske banke pokazuje da su socijalne naknade grada Zagreba lošije usmjerena sredstva prema kriteriju ciljanja siromašnih građana od drugih regija u zemlji. To upućuje da je primarni cilj socijalne politike Grada pridobivanje birača, a tek onda briga o najsiromašnijim.