Kako je godina odmicala, pokazalo se da su prve dvije procjene bile apsolutno točne, dok se posljednja stalno revalorizirala i spuštala od početnoga rasta BDP-a od 2% do nikakva rasta. U skladu s tim gospodarstvo je ostalo bez željenih pozitivnih učinaka koji se nisu osjetili ni u poslovnoj zajednici, pri čemu su se kompanije bunile zbog visokih cijena kapitala, malo i srednje poduzetništvo borilo se s likvidnošću, a broj nenaplativih kredita je rastao. Danas se opet govori o mogućem poboljšanju, no u ovom trenutku te su rasprave više teorijska nego realna mogućnost. Uvijek je dobro imati visoke ambicije, no u svjetlu okolnosti bilo bi mudro imati umjerena očekivanja jer će većina problema iz 2011. biti tema i u 2012. godini. Čini se da smo ušli u godinu restrukturiranja i racionalizacije, ponajprije na razini države, koja će morati provesti fiskalnu konsolidaciju i strukturne reforme. Vladu očekuju zahtjevne reforme, a nerealno je očekivati da će se odmah osjetiti pozitivan učinak tih mjera. Najvažniji se problemi ne mogu riješiti jednim potezom, nego nizom inicijativa koje će se baviti trima ključnim problemima s kojima se suočava hrvatsko gospodarstvo. Prvi je rejting zemlje i njegova povezanost s premijom rizika koja utječe na bilo kakve izglede iole povoljnijeg financiranja i znatno ograničava mogućnosti banaka da potiču gospodarstvo. Drugi je problem slab ulagački profil koji nužno treba popraviti jer postoji jasna veza između FDI profila države i njezine razine razvoja. Treći (potencijalni) problem paradoksalno je dobra vijest, a to je ulazak u članstvo EU 2013.: brojne će industrije, ako se žele razvijati ili čak samo preživjeti, morati shvatiti kako je završilo vrijeme "introvertiranosti".
Zbog toga Hrvatska treba podignuti svoju konkurentnost i participaciju na tržištu rada. Ne učini li to, lokalna proizvodnja imat će velikih teškoća biti relevantna na iznimno konkurentnom petstomilijunskom tržištu. Regulatorno okruženje usmjereno na olakšavanje poslovanja izravno je povezano s konkurentnošću neke zemlje, a podizanje konkurentnosti težak je zadatak koji zahtijeva vrijeme. No nije posrijedi nemoguća zadaća jer prije samo 20 godina, primjerice, Norveška, J. Koreja ili Švedska suočavale su se s izazovima sličnim onima koji su danas pred Hrvatskom. Iako će lokalno financiranje postajati sve važnije jer će središnjice najvećih banaka srezati prekogranična financiranja, stabilnost hrvatskoga bankarskog sektora neće biti dovedena u pitanje. Ipak, stopa gospodarskoga oporavka ponajprije je u rukama države te ona mora uspostaviti zdrav gospodarski okvir koji će omogućiti dugoročno održiv gospodarski rast, bez kojeg nijedan poslovni model, ma kako dobar bio, neće dati željene rezultate. U skladu s tim, prvi korak koji se treba napraviti jest fiskalna konsolidacija jer bez nje, bez obzira na sve ostale aktivnosti, ostat ćemo kilometrima udaljeni od zajedničkog cilja - gospodarskog rasta.
Markus Ferstl, predsjednik Uprave Hypo banke
* Predviđanja vodećih menadžera Poslovni dnevnik, kao ekskluzivni partner The Economista za Hrvatsku, objavio je u posebnom izdanju 'Svijet u 2012.'