Zakonska prepucavanja
Drugu "pobjedu" Vrhovni sud ostvario je izmjenom zakona 2003., kada se dodatno ograničilo pravo na pristup Vrhovnom sudu, i to ne samo prema vrijednosnom kriterijuPovodom te izmjene zakona, Ustavni sud uzvraća odlukom kojom ukida taj dio zakona, tj. određuje da on prestaje vrijediti sa 15. srpnja 2008.Bilo je to više od izjednačenja u sportskom smislu. Ustavni sud tada je dao zakonodavcu zadatak da ponovno uredi zakon na način da bude ustavan, a Vrhovni sud time je ostavio u teoretskoj poziciji da u jednom razdoblju ostane bez ikakva kriterija izložen prema svima.Pravna struka tada prvi puta ima povod za različite analize, jer se primjećuje zakonodavna ranjivost Vrhovnog suda, ne po pitanju konkretnih pravnih stajališta, nego po pitanju zakona koji uopće omogućuje pristup tom sudu. U srpnju 2008. zakon se ponovno mijenja. Pronađen je kompromis u pogledu prava na Vrhovni sud da je zadržan limit od 100.000 kuna, a proširen krug na drugi način. Duel je time završio neriješeno ili, bolje rečeno, fer kompromisom i ravnotežom različitih ciljeva. U svibnju 2011., međutim, zakon se ponovno mijenja, a najveći broj izmjena odnosi se upravo na pravo pristupa Vrhovnom sudu (revizija).Promjene koje su uvedene ponovno odmiču Vrhovni sud od stranaka, i to po kriteriju vrijednosti. Limit se diže na 200.000 kuna, a u trgovačkim sporovima na 500.000.
Bošnjakovićevi argumenti
Ponovno se regulira da takva promjena djeluje retroaktivno, tj. i za postupke koji su počeli prije promjene zakona. Svaka stranka koja je htjela ostvariti pravo na Vrhovni sud, a nije imala novčani zahtjev, označavala je uobičajeno spor sa 101.000 kuna. Sada takve stranke gube svoje pravo koje su imale oznakom spora na 101.000 kuna, jer je zakon promijenjen na 200.000 kuna. Stranka zbog promjene zakona nema pravo na novu promjenu vrijednosti spora, već gubi stečeno pravo. Realno je ponovno očekivati reakciju Ustavnog suda. Prije kompromisa iz 2008. Ustavni sud utvrdio je povredu tužiteljeva ustavnog prava na jednakost pred sudovima i na pošteno suđenje, te je ukinuo rješenje Vrhovnog suda kojim je revizija odbačena zbog premale vrijednosti. Ustavni je sud tada istaknuo: "Kada se parnični postupak vodi u razdoblju od dvadeset godina i u njemu se vrijednost spora utvrđuje prema nominalnom iznosu, a ne realnoj vrijednosti, onda tako dugi protok vremena uvijek ide u prilog jednoj od stranaka koja povoljni ishod može zahvaliti samo odugovlačenju postupka, a drugoj stranci narušava jednak položaj pred zakonom."U odluci iz 2008. taj je sud potvrdio prethodno navedenu sudsku praksu.Pri donošenju izmjene zakona 2011. ministar Dražen Bošnjaković istaknuo je kako bi temeljite izmjene trebale doživjeti i odredbe o reviziji kao izvanrednom pravnom lijeku: "Pritom se vodilo računa da revizija doista postane u pravom smislu izvanredni pravni lijek, a ne, kako je često bio slučaj, pravno sredstvo za odugovlačenje postupka".Postupak pred Vrhovnim sudom je postupak koji se vodi nakon pravomoćnosti presude, dakle nakon što je spor okončan. Taj postupak nikako ne može značiti odugovlačenje jer je postupak već gotov.
Njemačka bez ograničenja
Ako Vrhovni sud ukine odluku nižeg suda, stranka nije "odugovlačila postupak" nego je bila u pravu i u odnosu na prvostupanjski sud i u odnosu na drugostupanjski sud. U prvom slučaju ne bi bilo suvišno osmisliti i posebnu satisfakciju stranci jer su sudovi u dvije instance sudili pogrešno. Ako Vrhovni sud odbije stranku revizijom, postupak je prethodno ionako bio okonačan te se s odbijenom revizijom ni teoretski ne može odugovlačiti postupak koji je već prethodno okončan.Da je ministar u svojoj izjavi naglasio da je, primjerice, prvi put zakon, istina djelomično, zabranio tzv. ping-pong između sudova, svakako bi bolje opravdao cilj - ubrzanje postupka. Ivica Crnić, kao stručnjak kojem će svaki pravnik često i a priori prikloniti mišljenje, na službenoj stranici Vrhovnog suda daje sigurnost strankama kroz već utvrđena stajališta tog suda: "U nekim postupcima postoji obveza sudova nižeg stupnja da prihvate i pravna stajališta, ali samo kad je riječ o stajalištima Vrhovnog suda". Na žalost, sada u mnogim slučajevima neće biti tako ako je stranka ovom zakonskom promjenom izgubila pravo obratiti se Vrhovnom sudu.Predsjednica Ustavnog suda Jasna Omejec isticala je kako je Ustavni sud, na žalost, preuzeo faktično dio ovlasti Vrhovnog suda te istaknula ekskluzivnost Vrhovnog suda. To, prema njezinu mišljenju, nije prihvatljivo jer je jedan od temeljnih razloga zatrpanosti Ustavnog suda ustavnim tužbama to što nisu uopće posrijedi ustavne tužbe nego klasične revizije za Vrhovni sud.Usporedbe radi, u Njemačkoj i Austriji, koji su uzori pravne tradicije našem pravnom sustavu, nema vrijednosnoga ograničenja za Vrhovni sud. Promjena zakona 2011. očito će otvoriti već zatvorenu stranicu između Vrhovnoga i Ustavnog suda.Nakon prvih odbačenih revizija, zbog "pogrešnih" 101.000 kuna, tj, nedostatnih 200.000, odvjetnici će podnositi tužbe Ustavnom sudu.Tada će Ustavni sud morati odlučiti stoji li još pri svojim ranijim stavovima.
(Mićo Ljubenko)
Metode rasterećenja
Objava prakse i profesionalizacija
Jedna od metoda rasterećenja Vrhovnoga suda može biti vrlo sadržajna objava sudske prakse samog suda. Zakon dopušta samo odvjetnicima te ovlaštenim punomoćnicima s pravosudnim ispitom obraćanje Vrhovnom sudu. Već takav zakonski okvir treba biti jamstvo da Vrhovni sud kao najviša redovna instanca neće biti opterećen nekvalitetnim revizijama.