7. travanj 2008.| Vladimir Harak
Tužba Jugobanke prošla neopaženo u srpskim medijima
Priču treba staviti i u kontekst Koštuničine izjave koji je rekao da će Srbija tražiti nadoknadu imovine od 2 mlrd. eura
Vijest da je Jugobanka u stečaju tužila Slatinsku banku, tražeći od nje 17 milijuna eura odštete, prošla je, najblaže rečeno, neopaženo u srpskoj javnosti. Razloge tome treba tražiti u činjenici što je državni staratelj ugašenog bankarskog sustava, Agencija za osiguranje depozita, vrlo zatvorena institucija iz koje teško i sporo cure bilo kakvi podaci. Doduše, tu postoji i određena dvojba koja državna ustanova stoji u pozadini ove zanimljive tužbe. Naime, kada je 2002. tadašnji guverner Narodne banke Srbije Mlađan Dinkić ugasio temeljne točke Miloševićeva financijskog sustava: Beobanku, Beogradsku banku, Investbanku i Jugobanku, njihov kapital je prepušten na upravljanje Agenciji za osiguranje depozita, sanaciju, stečaj i likvidaciju banaka. Međutim, prije dvije godine došlo je do razdvajanja poslova tako da sada egzistiraju Agencija za osiguranje depozita i Agencija za sanaciju, stečaj i likvidaciju banaka, pri čemu je druga još zatvorenija jer se njezinim mrežnim stranicama ne može ni pristupiti. Uglavnom, Jugobanka u stečaju tužila je Slatinsku banku koja je 1992. preuzela njezinu podružnicu u Slatini i koja figurira kao njezin pravni sljedbenik. Bit tužbe je u tome da je Slatinska banka preuzela naplatu potraživanja nekadašnje podružnice, ali ne i plaćanje financijskih obveza. Koliko se u Srbiji zna, Hrvatski sabor je u studenom 1993. donio poseban zakon o imovini Jugobanke. Njime je utvrđen način likvidacije glavnih posružnica Jugobanke u Zagrebu, Splitu i Rijeci.