Sprječavanje zloporaba
I u razvijenim demokracijama prisutni su i brojni slučajevi zloporabe takvih mogućnosti pa je u SAD-u prošle godine izmijenjen Zakon o bankrotu koji će otežati mogućnost kreditima opterećenim Amerikancima da jednostavno proglase osobni bankrot i sudski izbrišu svoje financijske obveze. Slično se pokazalo i kod osobnih bankrota. Bilo je mnogo zloupotreba pa su 2005. godine revidirani članci koji reguliraju osobni bankrot. Mihajlo Dika, autor stečajnog zakona, kazao je prije godinu dana kako je još rano za uvođenje tog instituta te procijenio da bi u Hrvatskoj moglo biti oko 10 tisuća slučajeva osobnog bankrota, za što bi trebalo osposobiti najmanje 300 skrbnika. Hrvatska, naime, nema tako educiranih skrbnika o čemu govori Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih sindikata Hrvatske: "Godinama se bavimo ovim zakonom. Njega, međutim, treba donijeti u ispunjenim uvjetima. To znači da treba ispuniti sve pretpostavke i da ga nije dovoljno samo donijeti. U Hrvatskoj, primjerice, nema nijednog čovjeka koji bi sada mogao biti skrbnik koji će upravljati imovinom osobe koja je proglasila bankrot. Takve ljude trebalo bi educirati. Sljedeće pitanje u vezi s time je i tko će plaćati te skrbnike. Iz čega će se oni naplaćivati, jer teško da će osoba koja je u bankrotu može platiti povjerenika." Upravo skrbnici pokazuju da osobni bankrot ne znači jednostavno brisanje dugova i da se nastavi po starom. Naime, i u hrvatskom bi zakonu skrbnik odlučivao o raspolaganju plaćom i imovinom. Dužnik do otplate dugova ne može donijeti gotovo nijednu samostalnu poslovnu odluku te skrbnik odlučuje kad će se prodati dio imovine, kontrolira stanje na računu i on jamči da će se dugovi vratiti. Sever naglašava da su u nekoliko navrata i o tom zakonu razgovarali s ministricom pravosuđa Anom Lovrin, ali još nije sigurno hoće li i kada će taj zakon biti donesen. Iz ministarstva pravosuđa poslovično se nitko nije javio na upit o donošenju ovog zakona.
Financijski savjetnici
U nekoliko su navrata, međutim, iz tog ministarstva istupali u javnosti tvrdeći da bi zakon o osobnom bankrotu mogao dovesti do dodatnog rasterećenja ionako pretrpanih sudova. Hrvatski građani dižu move kredite kako bi se riješili starih, što korisnike uvlači u neprekinuto kolo nepodmirenih dugovanja. Oko deset posto obitelji u državi ima ukupna primanja koja premašuju iznos od 180.000 kuna godišnje. Te se obitelji svrstavaju među bogatije. Zbog velikog interesa za kreditima koji dovode do zaduženosti jer građani često precjenjuju svoje mogućnosti. Iz bankarskih krugova sve su glasnije ideje o uvođenju savjetnika kojima bi se premostilo vrijeme do uvođenja zakona o osobnom bankrotu. Taj savjetnik bi pokušao objasniti kako se što bezbolnije zadužiti. Uvođenjem pak institucije osobnog bankrota, građanin ima dvije mogućnosti rješavanja nagomilanih zaduženja. Prema jednoj, nakon proglašavanja bankrota dužniku se uzima sva imovina osim one najnužnije za život. Druga mogućnost predviđa da dužnik ostaje samo bez mogućnosti novog zaduživanja, bez kreditnih kartica i mora pristati da u preciziranom roku, najčešće tri do pet godina, otplati dug najviše što može, a iznos određuje sud. Nakon toga dio duga koji ostane može biti i otpisan, no u sljedećem periodu, uglavnom do sedam godina, više se ne smije ni na koji način zaduživati. Austrija je prije nekoliko godina uvela ovaj institut suočena s velikim brojem prezaduženih građana. U Hrvatskoj dužnici za sada dolaze pod udar Ovršnog zakona i zasigurno bi veliki dio njih iskoristio mogućnost da u tim slučajevima proglase osobni bankrot. Sadašnji Ovršni zakon prilično je socijalno neosjetljiv i bankama u nekim slučajevima daje mogućnost da se naplate iz cjelokupne imovine dužnika. Europske zemlje koje poznaju kontinentalno pravo polako preuzimaju njima prilično nepoznate institute anglosaksonskog prava. U Njemačkoj je prošle godine bilo oko 90 tisuća osobnih bankrota, a u toj zemlji imali su čak pet godina pripreme za uvođenje toga instituta. Kako su hrvatski zakoni većinom preuzeti iz njemačkih i austrijskih iskustava, vrijedi vidjeti kako je ovaj zakon uveden u Njemačkoj i što točno propisuje. U toj je zemlji privatni bankrot uveden 1999. i daje pravnu mogućnost privatnim osobama te samostalnim profesijama i malim poduzetnicima da izjave javno nesposobnost i nemogućnost plaćanja dugova, pod uvjetom da imaju manje od 20 vjerovnika i da nemaju daljnjih dužničkih obveza u pogledu davanja plaća svojim zaposlenima, dakle bez obaveza u području radnog prava. Cilj privatnog bankrota je omogućiti dužniku novi početak.
Godine uzorna ponašanja
Kako mnogi građani u Hrvatskoj očekuju da će se lagano osloboditi obveza na ovaj način, on ipak donosi mnoga ograničenja u budućem ponašanju. Novi početak moguć je, prema njemačkom iskustvu, najranije šest godina nakon otvaranja bankrota i to nakon što je postupak završen te se dužnik primjereno ponašao. Cijeli proces ima četiri koraka. Prvi je korak pokušaj izvansudskog dogovora s vjerovnicima. Ako to ne uspije, dužnik mora zatražiti od specijaliziranih odvjetnika potvrdu o neuspjehu. Tad se kreće u drugi dio, a riječ je o otplaćivanju dugova putem suda gdje sud pravi plan otplate duga i provjerava mogu li se na taj način podmiriti vjerovnici. Plan se prihvaća ako ga prihvati više od polovice vjerovnika. Ako sudski dogovor ne uspije, otvara se osobni bankrot. Tada se javno daje na znanje od strane Općinskog suda da je dužnik u privatnom bankrotu. Za dužnika to znači da se od njegovih primanja odbija sve ono što mu ne treba za osnovna životna sredstva. O tom višku odlučuje posebni skrbnik imenovan od strane suda. Taj skrbnik isplaćuje vjerovnike. U njemačkom zakonu zadnji je korak faza "primjerenog ponašanja i oslobađanja dugova". U slučaju da s dužnik najmanje šest godina primjereno ponašao, oslobađa se ostatka dugova. Oslobađanje se može uskratiti ako počini kazneno djelo, laže o svom gospodarskom i financijskom stanju, kada raspojasano troši novac i time umanjuje svoju imovinu, kada povrijedi obvezu davanja informacija o svom imovinskom statusu i ako je u zadnjih deset godina već imao oslobađanje, odnosno uskratu oslobađanja od dugova.
Bankrot uveden i u Sloveniji
U Sloveniji je u siječnju ove godine na snagu stupio zakon o financijskom poslovanju, postupcima zbog insolventnosti i prisilnoj obustavi, čime su uveli institut osobnog bankrota. Pravila o postupku osobnog stečaja koriste se za stečaj svake fizičke osobe, kako poduzetnika tako i privatne osobe. U skladu sa zakonom postupak će osobnog stečaja moći predložiti prezaduženi pojedinac, kao i vjerovnici. Stečajnog dužnika će u svim poslovima potrebnim za provedbu osobnog stečaja zastupati upravitelj. Obično u stečaj idu osobe koje imaju više dugova i vjerovnika, što znači i veći broj postupaka ovrhe. Uvođenjem osobnog stečaja svi će dugovi biti udruženi u jedan postupak stečaja.
Bolje rizik nego manji promet
Osobni bankrot su tek nedavno uvele europske zemlje, a već je duže prisutan u Sjevernoj Americi. U SAD-u je taj institut prisutan praktički od njenih početaka kada su dužnici iz Europe bježali u Ameriku. Osim toga, poznato je da više od dvije trećine ekonomskih aktivnosti u SAD direktno ovisi o potrošačkoj aktivnosti. Svi izdavatelji kreditnih kartica stoga smatraju da je bolje ući u rizik određenog postotka nenaplativih dugova nego ograničiti promet i profite pretjeranim nepovjerenjem.