Le Virtù
Predstavnik tzv. slow food movementa Carlo Petrini naglašava kako su "stari recepti talijansko bogatstvo, koji su usavršeni u vremenima velike bijede te su način na koji se može preživjeti krizu". Petrini dodatno opisuje ključ uspjeha ovih recepata- ostatci.
Ribollita
Baš su ostatci glavni sastojci tradicionalnih jela poput ribolite, toskanske juhe kojoj samo ime možemo prevesti kao "nanovo podgrijano" te se radi od starog kruha, ili Le Virtù, juha koju u Teramu rade od zadnjeg zimskog povrća koje je ostalo u smočnici. Ideja uštede i nerasipnosti je cilj ovakvih tradicionalnih jela, te iako je u prošlosti svaka mlada bila obvezna znati tako kuhati, današnje generacije tek moraju naučiti sličnu štedljivost u ovakvo doba krize. Kako Petrini kaže: "Hrani teba vratiti njenu pravu vrijednost kako bi se spriječila rasipnost".
Carbonara
Osim korištenja ostataka, naglašava se ideja korištenja svih raspoloživih, jestivih dijelova životinja, posebice iznutrica. Tripice se primjerice navode kao glavno jelo grada Rima, jer su povijesno bili glavni izvor hrane za siromašne tog grada. Ipak je činjenica da mnoga jela Italije potječu od skromnih početaka, kao svima nam poznata pizza ili čak špageti carbonara. Tradicionalne nas vrijednosti mogu vratiti korijenima koji će nam pomoći prebroditi teška vremena kao što su povijesno pomogli mnogima. U državi u kojoj je kućni budžeti svakodnevna briga svake domaćice, pogotovo u recesijsko doba, mali kulinarski savjeti talijanskih susjeda nisu na odmet.
Pripremila: Sarah Gojković