Ručno rađeni karnevalski kostimi natječu se s oskudnim kostimićima koje Dean Ackin uvozi, a njima se želi približiti mlađim posjetiteljima
Dean Ackin vodi jedan od najpopularnijih domaćih karnevalskih sastava, čije se članovi maskiraju i plešu krabuljni plesna dvodnevnim raskalašenim uličnim povorkama koje se održavaju početkom ožujka. Svake se godine proda 5000 ulaznica za nastup Ackinova benda Tribe, a potražnja je tolika da je nedavno osnovao i drugi sastav. Procjene o zaradama tijekom karnevala kreću se od 27 milijuna do nekoliko stotina milijuna dolara. Svake godine karneval u Trinidadu privuče oko 40.000 posjetitelja. Prodavači turiste potiču na kupnju kostima, koji stoje od 200 dolara naviše, a za 40 0 do 10 0 0 dolara uz sastav poput Tribea možete dva dana uživati u neograničenim količinama alkohola i hrane, osiguranju te prijevozu. Tridesetosmogodišnji Ackin odbacio je konzervativne i tradicionalne kostime i odlučio se za one jef tinije i oskudnije koji se ponekad uvoze. Ima i onih koji se tome oštro protive, tvrdeći da omalovažavaju rukotvorine svojih predaka i nekome drugome stvaraju posao. Mnogi sastavi kostime uvoze iz Kine. Ackin kaže da njegovi sastavi uvoze otprilike 20 posto kostima, što je nužno kako bi zadovoljili potražnju i omogućili produkciju visoke kvalitete do koje u Trinidadu teško mogu doći. “Takvima je naj važnija zarada”, kaže Stephen Derek, proizvođač tradicionalnih kostima. Karneval u Trinidadu uistinu je počeo “u mnogočemu nalikovati na Brazil”, kaže Winston Peters, ministar umjetnosti i multikulturalnosti, “jer ondje imate samo ukrašene bikinije i ukrase za glavu.
Ne mogu se ja tome protiviti jer je to ono što ljudi žele, no također ne želim da tradicionalni karneval naše države, koji mi nazivamo Mas, iščezne”. Peters je stoga predložio uvođenje poreza na uvezene kostime od 2000 posto. Ackin, pak, ka že da on samo že li zadovoljiti potražnju. “Ako razgovarate s nekim u inozemstvu i pitate ga je li čuo za karneval u Trinidadu i s kojim bi sastavom svirao, kažu vam da bi rado svirali s Tribeom ili nekim mlađim bendom”, kaže. “Mi se samo želimo približiti međunarodnom t rž ištu.” Zbog sukoba generacija povelo se pitanje koliko zapravo karneval oblikuje zemlju. Hoće li masovna poma ma za bik inijima ugušit i tradicionalnu kreativnost? Ili je to odraz želje da se Trinidad odmakne od imidža iner tnosti te da po čne privređivati od nečeg drugog osim nafte? Obje se strane slažu da Trinidad mora bolje iskoristiti sposobnosti ljudi uključenih u karneval i prirodne resurse kako bi pojačao izvoznu industriju. Vlada razmišlja o povećanju nagradnog fonda za sastave s najboljim kostimima te je osnovala sastav uz koji svatko s kostimom kućne izrade može sudjelovati u povorci. Novoosnovana Akademija za karnevalske vještine poučava sudionike i izdaje certifikate za obavljanje poslova vezanih uz karneval. Pretvorba sastava u poslovne projekte poremetila je društveni poredak u kojem su se prijatelji nekoć okupljali u sastavima kako bi se družili, izrađivali kostime te skupa jeli i pili, tvrde tradicionalisti. “Voditelji tih drugih sastava sebe nazivaju umjetnicima i dizajnerima, no ja mislim da je to čista prevara”, kaže Brian MacFarlane, voditelj sastava koji je u protekle četiri godine osvojio titulu najboljeg. “Ako ste vi istinski dizajner i umjetnik, onda ostajete vjerni umjetničkoj formi i kulturi.”
John Eligon
Vijai Singh doprinio izvještaju