Obećavajuće tehnologije
Američka ekonomija nije imala pravih problema s nezaposlenošću sve do krize 2008. godine jer su ostali dijelovi industrije prihvatili ostatak sve brojnije radne snage. Stopa rasta nezaposlenosti sada se doima neodrživom. Vlada i zdravstvo činili su gotovo 40 posto neto prirasta zaposlenosti u cijeloj ekonomiji od 1990. do 2008. Fiskalna slabost, fluktuacija vrijednosti nekretnina i manja potrošnja navode na zaključak da postoji mogućnost dugoročne strukturalne nezaposlenosti.Koraci se mogu poduzeti na nekoliko polja. Glede ponude, država može uložiti odnosno suuložiti (zajedno s privatnim sektorom) u infrastrukturu, institucije, ljudski kapital te znanje i tehnologiju koji služe kao potpora gospodarstvu. Ta ulaganja, kako u razvijenim, tako i u zemljama u razvoju, uglavnom donose zaradu privatnim ulagačima, zbog čega potonji rastu i šire se, pri čemu za sobom vuku i stopu zaposlenosti. Pomogla bi i reforma sustava oporezivanja u smislu pogodovanja investicijskoj klimi i uklanjanju kompliciranosti i neučinkovitosti birokracije. Za bolje plaćena i viša radna mjesta, osobito u trgovinskom sektoru, obično se traže visoko obrazovane osobe. Veći broj diplomanata s područja znanosti i strojarstva doprinijeo bi otvaranju novih radnih mjesta te, uz određena ulaganja javnog sektora u obećavajuće tehnologije, proširio doseg samog trgovinskog sektora. Uzevši navedeno u obzir, ciljevi privatnog i društvenog sektora očito nisu savršeno usklađeni. Ali nisu ni dijametralno suprotni. Multinacionalne kompanije imaju pristup bogatim globalnim zalihama relativno niske cijene rada u kategorijama višestrukih vještina, pa nemaju koristi od ulaganja koja bi povećala produktivnost radne snage u gospodarstvima zemalja s visokim prihodima. Međutim, točno ciljana suulaganja s privatnim sektorom mogla bi promijeniti te ciljeve smanjenjem cijene ulaganja u tehnologije privatnog sektora.
Podrška otvorenosti
Slično tomu, ulaganja u infrastrukturu bi izravno utjecala na povećanje stope zaposlenosti i konkurentnosti te učinkovitosti u cijelom nizu gospodarskih sektora. Zbog trenutne teške fiskalne situacije, bilo bi dobro i u ovom smislu sagledati zajedničke projekte privatnog i javnog sektora, imajući u vidu veliko iskustvo s ulaganjima u infrastrukturu koja podržavaju rast iz zemalja u razvoju. Većina zemalja ulaže javna sredstava na način koji unapređuje ljudski kapital i tehnološke temelje, pa stoga i konkurentnost. To bi se trebalo nastaviti. Dobroćudni oblik globalne konkurentnosti svugdje povećava produktivnost, no samo ako tržišta za krajnja i posrednička dobra i usluge ostanu otvorena. Bit će lakše održati političku podršku otvorenoj globalnoj ekonomiji ako zaposlenost u naprednim zemljama poput SAD-a doživi snažni oporavak i rast. No, s obzirom na nepovoljne trendove na tržištu i zamor netržišnog sektora kao jedinog izvora novih radnih mjesta, vjerojatnije je da će stopa nezaposlenosti ostati neumoljivo visoka, usprkos povratku normalnog gospodarskog rasta. U tom slučaju će politika postati polarizirana, pa će se sklonost protekcionističkim "rješenjima" povećati, čime će se ugroziti globalna ekonomska otvorenost.
© Project Syndicate, 2011.
M. Spence profesor je ekonomije u Poslovnoj školi 'Stern' njujorškog sveučilišta
S. Hlatshwayo asistent je u Poslovnoj školi 'Stern'