3. veljača 2012.| Marija Brnić

Stečajna terapija kroničnom gubitašu

Dalmacijavino tek bi otvaranjem stečaja moglo početi plijeniti pažnju ozbiljnih proizvođača. Uz dobrog stečajnog upravitelja, može oživjeti i bez Traubisode

Još će se dugo dvojiti o tome koji su bili motivi Salamona Berowitza i zašto je propala akvizicija splitskoga Dalmacijavina. No, njegov neuspjeh u okončanju privatizacije prijeloman je događaj koji otvara vrata onome što je današnji ministar financija Slavko Linić zagovarao još prije deset godina, u svom prvom mandatu u Banskim dvorima - stečajnoj terapiji kroničnom gubitašu.

U to doba presudna je za odgodu stečaja bila potpora tadašnjega SDP-ova koalicijskog partnera HSS-a, a sam Linić javno je upozoravao na to da je to poduzeće, pored starih gubitaka, neplaćanjem poreznih obveza u njihovu mandatu "pokralo porezne obveznike za ukupno 180 milijuna kuna". Danas teret Dalmacijavina poreznim obveznicima doseže gotovo milijardu kuna. Kamo sreće da je Linić imao više snage i potpore u Račanovoj Vladi i da je stečaj nad splitskom tvrtkom otvoren tada. Osim što je u međuvremenu tvrtka gubila utrku na tržištu, političkim tretmanom Dalmacijavina i ostalim je neperspektivnim i financijski slomljenim tvrtkama iz državnoga portfelja slana pogrešna poruka: može se preživljavati uz pozajmice države za isplate plaća i najnužnije obveze kooperantima, bez napora uprava da poduzmu bilo kakve mjere da se pokrene posao i stvore nove niše. Time je ne samo dodatno pasiviziran život Dalmacijavina, nego je ono postalo i negativan igrač na tržištu. Zagrebački Badel 1862 godinama je bio revoltiran posebnim tretmanom splitskoga konkurenta. Vrhunac je tog tretmana bio iskazan kroz model C i otpis duga državi, nakon kojeg su se badelovci žalili zbog nejednakih pravila koje država primjenjuje prema njima i Dalmacijavinu. Sada će, po svemu sudeći, obje tvrtke završiti pod istim vlasničkim okriljem, budući da je u slučaju Dalmacijavina najveći vjerovnik s razlučnim pravima država. Zna li se da je Badel oduvijek bacao oko na Dalmacijavino, ne čudi da se u kuloarima već spominje i moguće povezivanje tih dviju tvrtki pod državnim okriljem. No, očišćeno od silnih dubioza, Dalmacijavino tek bi otvaranjem stečaja moglo početi plijeniti pažnju ozbiljnih proizvođača. Bude li, dakle, u Splitu i dobrog stečajnog upravitelja, i bez Traubisode pogon Dalmacijavina može oživjeti.

Niste pretplatnik?

ključne riječi

Moje pretplate

komentari (4)

Pero722:25
02.02.12.

Dalmaciavino

Pokralo porezne obveznike za 1 miliardu ( 1.000.000.000,00 )

Badel 1862

pokrao porezne obveznike za 206 miliona ( 206.000.000,00 )

i nitko nije završio u Remetincu ?

A penzićima pljene stvari jer nisu platili TV pretplatu .

Marx07:21
03.02.12.

Kako to da vama novinarima ne pada na pamet intervjuirati Berwicza pa da čujemo i njegovu stranu priče zašto nije dao bankovnu garanciju?

Ne čine li vam se te medijske priče da je samo on kriv malo naivnima?

pacman10:41
03.02.12.

moj glas ide berkowitzu i mislim da su naši opet minirali jedan pošten posao.

osi316:10
03.02.12.

Sama potka članka je nebulozna, stečaj je krajnja faza propasti poduzeća s glavnim ciljem "spasiti što se spasiti može" što je uvijek neusporedivo manje od onog što se ima prije stečaja. u njemačkoj se uspješnim stečajevima smatraju oni gdje, recimo, proizvođač nakon 2-3 godine uspije doesći 50% prestečajne proizvodnje i 30% zaposlenosti, s plaćama na minimalcu.

kod nas se priča o nekakvim stečajevima s preustrojem, gdje nitko nije otpušten, nitko ne dobije manju plaću, nitko ne osjeti nikakve posljedice, a sve se bazira na famoznim "financijskim injekcijama" države, što vodi do prave istine - takvi stečajevi u biti i nisu pravi stečajevi nego samo još jedan način isisavanja novca iz državnog proračuna i time šikaniranja zdravog dijela privrede (kojega više skoro i nema).

da bi tvrtka došla do stečaja potreban je niz loših poslovnih poteza, mnogo nerada i neodgovornosti, i 99% svih stečajeva su itekako zasluženi, a ovo političarsko upumpavanje novca u gubitaše koje se jednom zove stečaj s preustrojem, drugi put sanacija a treći put dotacija a sve je jedno isto - to je zločin prema narodu i državi, napravljen iz najnižih populističkih pobuda.
Citiraj Ubaci link Podebljaj tekst Nakosi tekst Podcrtaj tekst
broj znakova: 4000 Pošalji poruku