“HPB-u je uplaćeno 200 milijuna, a Croatia banci 70 milijuna kuna”, potvrdio je Poslovnom dnevniku direktor Državne agencije za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka (DAB) Vinko Radić. Odluka o uplati donesena je gotovo u zadnji tren, na sjednici Uprave DAB-a prošloga petka. Svježom financijskom injekcijom HPB je dosegnuo granicu kapitaliziranosti od oko 12,4 posto, a Croatia je sa 11,82 premašila 12 posto. “Nijedna banka neće se naći ispod 12 posto, što je nova granica minimalne stope adekvatnosti kapitala”, sumira viceguvrener HNB-a Davor Holjevac pod čijom je ingerencijom supervizija bankarskog sustava. “U probnim izvješćima koje smo proveli pokazalo se da nova metodologija pogoduje bankama i da će doći do povećanja stope adekvatnosti kapitala. Novi obračun posljedično može najviše pogodovati najvećim bankama”, kaže Holjevac. Imex banci prema novom obračunu kapitaliziranost raste sa 11,54 na 14,5 posto, a Centar banci sa 10,47 na 13,5 posto. Poput HPB-a i Croatia banke, hibridnim se instrumentima dokapitalizirala i Credo banka za čije je poboljšanje iskorištena dobit iz 2009. zbog čega je stopa adekvatnosti porasla na oko 12,5 posto. Iako je prvi travanj mjesecima bio zaokružen crveno u kalendarima bankara, s njim se de facto ništa dramatično neće dogoditi, barem ne u prvi tren. Naime, banke i regulator i dalje barataju privremenim izvještajima o poslovanju, čija je revizorska obrada u tijeku pa će se konačne brojke znati tek sredinom svibnja. Do tada treba pričekati prve (eventualne) reakcije središnje banke, a u međuvremenu vlada zatišje.
Zbog obuzdavanja kreditne ekspanzije od 2005. i visokih zahtjeva HNB-a prosječna stopa kapitaliziranosti sustava krajem prošle godine bila je 15,7 posto, a sada s novim izračunom sada raste na 17 posto, dvostruko više od europskih institucija. Razlog jest u blažoj europskoj regulativi koja je donedavno propisivala minimalnu adekvatnost od 8 posto. HNB je iskoristio diskrecijska prava u preuzimanju direktiva te strože definirao minimalnu stopu. Nova regulativa primjena je Basela II, a iako je Zakon o kreditnim institucijama usklađen s europskom direktivom na snazi od početka 2009., podzakonski akti o adekvatnosti kapitala dobili su (po)dužu odgodu zbog promjene same direktive. Osnovna razlika između stare i nove regulative je u ponderima koji se koriste za apsorpciju kapitala za određene rizike. Ponderi stambenih kredita po novome su smanjeni sa 100 na 35. Jednostavno rečeno, to znači da će stambeni krediti bankama ubuduće biti drastično manje rizični, što će potaknuti banke da kapital usmjeravaju upravo u te plasmane. No “kvaka” ipak postoji jer prema riječima viceguvernera Holjevca to vrijedi samo za prvu nekretninu. “Da bi mogle ostvariti ponder od 35, banke će morati imati izjavu korisnika kredita da kupuje prvu nekretninu”, pojašnjava. Iako će većina kredita ubuduće zahtijevati manje kapitala, mogu se očekivati promjene u strukturi kreditiranja u duljem roku.
Tu se iscrtava nekoliko problema. Prvo, bankama su stambeni krediti jedni od najprofitabilnijih i najbolje osiguranih, a bankari kažu da će nova pravila uzrokovati njihovu eksploziju, naravno ovisno o potražnji. Nameće se, jasno, i pitanje kako će HNB provjeravati istinitost tvrdnji o prvim nekretninama. Nasuprot stambenim poslovni krediti bez hipotekarnog osiguranja ostaju i dalje kapitalno intenzivni, čime su banke u novim okolnostima dodatno demotivirane na njihovo odobravanje (barem po starim cijenama) za razliku od potrošačkih kredita koji se također smanjenjem kapitalnih izdvajanja stimuliraju. Regulator ipak poručuje bankama da se ne “opuste” zbog privremenoga karaktera nove regulative. “Dogodit će se određena relaksacija, no treba biti vidjeti postoji li i kakav je rizik. HNB će pričekati prve prave brojke i krenuti u kontrolu. U procesu su daljnje promjene u EU koje će postojeću regulativu postrožiti. Dakle, oprezno”, kaže Holjevac.
Basel II
Problem valutnog rizika
Novim pravilima Basela II također se ukida valutno inducirani kreditni rizik. Taj je rizik jedan od najznačajnijih za domaće banke; građani uglavnom štede u eurima, većina kredita odobrava se uz valutnu klauzulu, dok su primanja u domaćoj valuti. Taj nerazmjer je potencijalna opasnost za banke i njega mjeri valutni rizik; opasnost da klijent zbog promjene tečaja neće biti u stanju otplaćivati obveze prema banci. Točno se takav scenarij dogodio u Mađarskoj s deprecijacijom forinte u odnosu na jen (krediti su imali valutnu klauzulu u jenu) zbog čega su uslijedili masovni problemi s nevraćanjem kredita bankama nakon što su rate drastično povećane. Paradoksalno, Europa je prepoznala problem u zemljama koje nisu u eurozoni pa su u tijeku izmjene Basela II u njegovu treću inačicu, no u međuvremenu domaći regulator nema izbora nego uvesti u tom dijelu manjkavu regulativu.
Nova pravila relaksirala su nam kapitalne zahtjeve
Sandi Šola, Kaba
Provjeravat ćemo govore li nam bankari istinu
D. Holjevac, HNB