Spor Ingre i Međimurje Visokogradnje nakon 17 godina vraćen na početak

Autor: Suzana Varošanec , 20. travanj 2012. u 14:30

Ingra i Međimurje Visokogradnja (MV) u stečaju nakon 17 godina parničenja za radove u Libiji izvedene još početkom 90-ih godina vraćeni su, čini se, na početak suđenja. Do preokreta je došlo 21. ožujka ove godine, kada je Vrhovni sud ukinuo pravomoćnu presudu Visokoga trgovačkog suda (VTS) u korist Ingre. Međimurska je tvrtka, naime, preko stečajnoga upravitelja pokrenula reviziju cijeloga postupka na Vrhovnom sudu 2010., a on je predmet sada vratio na odlučivanje Visokom trgovačkom sudu. Sve, pak, govori da će parnica krenuti ispočetka jer Vrhovni sud nije sam riješio predmet, dok VTS nije zakonski obvezan u tom predmetu donijeti odluku bez ponovnoga vođenja prvostupanjske parnice. Slučaj je i šire zanimljiv jer pokazuje da se efikasnije suđenje u starim gospodarskim predmetima ne može postići usvojenim promjenama Zakona o parničnom postupku iz 2011. godine.

Pirova pobjeda
Međimurska tvrtka, inače bivši Ingrin kooperant na gradnji 2870 stanova u Tripoliju u Libiji, pokrenula je sudsku ovrhu protiv Ingre još 1995. potražujući ukupno 6,2 milijuna dolara. Sudovi su dosad presuđivali malo u korist jedne, a malo u korist druge tvrtke. U međuvremenu je Visokogradnja propala, ali je ipak, drugi put, na najvišem sudu srušila presudu VTS-a. No, posrijedi je Pirova pobjeda bude li konačnu presudu čekala godinama. Sudska trakavica može se popeti na više od 20 godina suđenja, što bi značilo da je na dugu štapu eventualno namirenje 990 radnika Visokogradnje (50-ak milijuna kuna). Iako je Vrhovni sud predmet vratio na drugostupanjski sud, za očekivati je da će po istoj logici kao i Vrhovni sud i VTS prebaciti predmet nižem sudu, odnosno Trgovačkom sudu u Varaždinu. Naime, VTS nije proveo nijednu glavnu raspravu i nema takvu zakonsku obvezu u starim predmetima. Ni na taj predmet ne odnosi se lanjska promjena Zakona o parničnom postupku kojom je uvedena zabrana VTS-u da u jednom predmetu dva puta ukida prvostupanjsku odluku. U slučaju druge žalbe, naime, po novome spor mora sam riješiti. Riječ je o novosti koja se posebno svidjela Europskoj komisiji, pa je zbog efikasnosti suđenja i ušla u monitoring tablice za poglavlje 23 Pravosuđe i temeljna ljudska prava.

Izmaknuli novim pravilima
Prije nepunih godinu dana uvedena zabrana loptanja u gospodarskim predmetima još nije primijenjena u praksi jer se i odnosi samo na nove predmete, one u kojima do lipnja 2011. nije donesena prvostupanjska odluka. Predmet MV vs. Ingra nije takav slučaj jer su dosad bile čak četiri prvostupanjske odluke, i to sve u korist međimurske tvrtke. Upravo radi postizanja većeg efekta u sprječavanju “loptanja” predmetima u planu su ove jeseni nove izmjene ZPP-a. Nova odluka na Vrhovnom sudu donesena je na sjednici sudskog vijeća kojim je predsjedala sutkinja Davorka Lukanović-Ivanišević. Sudac izvjestitelj bio je Đuro Sessa, inače šef parničnoga odjela Vrhovnoga suda. Na spomenuta očekivanja da bi VTS mogao presuditi upućuje i činjenica da su novom odlukom trasirana pravna pitanja važna za rješenje spora. Prema objašnjenju navoda odluke iz sudačkih krugova, zanimljivo je što se Vrhovni sud osvrnuo na svaki tužbeni zahtjev posebno. U jednom zahtjevu Visokogradnja utužuje 2,8 milijuna dolara za obavljene, a nenaplaćene radove na gradnji. S tim u vezi je istaknuo činjenicu da je Ingra pred državnim sudovima Libije ishodila pravomoćnu presudu temeljem koje je libijska strana dužna isplatiti određene iznose. No, istaknuo je i da Ingra tijekom postupka nije ponudila dokaze da je pokušala prisilnu naplatu iznosa iz presude libijskog suda, niti tvrdi da je tražbinu ustupila Visokogradnji. Za pravno rješenje te situacije Vrhovni sud je uputio na zakonske obveze Ingre kao komisionara prema Zakonu o obveznim obvezima.

(Ne)savjesno poslovanje
S druge strane, ostavio je pitanje u odnosu na drugi tužbeni zahtjev, težak 3,4 milijuna dolara, kojim Visokogradnja traži naknadu štete zbog opreme i mehanizacije koja je ostala u Libiji nakon što je libijski investitor raskinuo ugovor s Ingrom. Vrhovni sud pita sljedeće: bi li osiguravatelj, da je Ingra sklopila ugovor o osiguranju kojim bi bio pokriven i rizik gubitka opreme Visokogradnje, isplatio međimurskoj tvrtki premiju za nastanak osiguranog slučaja? Kako o tome ovisi postojanje eventualne odštetne odgovornosti Ingre, to znači da će se u nastavku suđenja trebati odlučivati o pitanju (ne)savjesna poslovanja Ingre. Ingra će trebati dokazati da je šteta nastala bez njezine krivnje.

Međimurje Visokogradnja vs. Ingra

1995. rješenje o ovrsi u korist MV-a, TS Zagreb

1998. presuda u korist MV-a, TS Zagreb

1999. preinaka presude VTS-a u korist Ingre

2002. Vrhovni sud ukida presudu VTS-a u korist Ingre

2004. presuda u korist MV-a, TS Varaždin.

2005. rješenje VTS-a u korist Međimurje Visokogradnje

2006. presuda u korist MV-a, TS Varaždin.

2007. rješenje Vrhovnog suda u korist MV-a

2008. rješenje VTS-a u korist MV-a

2009. presuda u korist MV-a, TS Varaždin

2010. presuda i rješenje VTS-a u korist Ingre

2012. Vrhovni sud ukida pravomoćnu presudu u korist Ingre

Ovaj članak objavljen je u tiskanom izdanju Poslovnog dnevnika, pretplatite se!

Komentirajte prvi

New Report

Close