20. listopad 2006.| Teuta Franjković
S cipelama nikad nisi posve sam
Slavna rečenica britanske trendseterice Patsy u humorističnoj seriji "Pa to je fantastično" označila je ono što su oduvijek svi mislili, a nisu se usudili reći. "Ne postoji osoba koja ima previše šešira, rukavica i cipela", označava epilog britanskog plemstva, aristokracije ali i modnog svjetskog vrha. Na prvom mjestu ljestvice sastavljene nedavnim istraživanjem kuće AC Nielsen o najvažnijem dizajnerskom accessoireu koji svi vole kupovati našle su se tako upravo - cipele. Oko 49 posto svjetskih online kupaca izglasalo je cipele modnim dodatkom koji najviše vole kupovati i kojeg posjeduju u najvećem broju. Na drugom mjestu nalaze se sunčane naočale, na trećem novčanici, a za njima slijede torbice i remenje.Moja lista ipak bi izgledala nešto drugačije. Na prvom mjestu bile bi cipele, zatim torbice a zatim remenje i sunčane naočale. Novčanike baš ne kupujem - sav mi novac stoji ili na tekućem računu ili u formi sitniša pogužvanog po džepovima.No Hrvatice su ipak iznimka. Većina stranaca koji se pojave u Zagrebu ili Splitu ostanu zapanjeni ljepotom, ali i dotjeranošću naših cura. Po tome smo možda najsličniji Talijanima koji dizajnerskim brendovima pokazuju svoj socijalni status. Nađite mi curu sa špice koja ne voli Versaceovu meduzu ili pozlaćen mač na Paciottijevim čizmicama. Armani upravo zato i nije otvorio butik u Hrvatskoj. Naime, riječ je o jednom od rijetkih dizajnera koji nikada na odjeći nema svoj logo, znak ili simbol. Njegova odjeća ističe se finoćom tkanine i kvalitetnim krojevima. Baš prigodno za odlazak na sprovod, rekla je jedna hrvatska jetseterica.
Činjenica da su Hrvati totalno brendiran narod može se objasniti sociološkim pristupom odnosno činjenicom da smo dugo godina bili otrgnuti od Zapada na sve moguće načine. Trenutak kada je u Hrvatskoj došla prva Milka i otvoren prvi McDonalds neki i danas pamte kao svoj najsretniji dan. Guranje za hamburgere i pokoja ozljeda nisu bili važni - zapad je došao, na tenisicama je postalo važno imati kvačicu, a na majici aligatora. Nešto slično dogodilo se i s otvaranjem novog City Centra na koji su Zagrepčani navalili kao žedni u pustiniji. Revnosni trgovci odmah su na stolove iznijeli svoje najbolje proizvode, pa je sve podsjećalo na jedan veliki srijemski kirvaj, a ne na zapadnjački shopping mall. Kod nas, gdje se istini za volju ne budimo u baš tako sex-and-the-city-jevskom okruženju svejedno upadamo u situacije kojih se ne bi posramila ni koja od njenih akterica. Svoju prvu dizajnersku torbicu platila sam vrlo mnogo i to novcem koji sam dobila od tete za rođendan (hvala Anka). Tada su svi već dobivali skupe poklone: mobitele (još su bili preskupi i veličine omanje garsonijere), neznam-koliko-karatne ogrlice, skutere… Već sam tada bila svjesna kao i uostalom svi smrtnici da, s obzirom na prihode, neću tako brzo imati novu dizajnersku torbicu. Stoga svoje (već dvije) čuvam kao kap vode na dlanu. Da, naravno da sam ponekad 'nevjerna' svojim draguljima. Naravno da i ja poželim novu Balenciaga Le Dix Motorcycle ljubičastu torbicu s vremena na vrijeme. Naravno da mi moja postaje pomalo dosadna i jednolična. Ali joj se uvijek vraćam. Uostalom, povremena nevjera u smislu latentnog pogledavanja i želja i nije nešto strašno zar ne? I dok modni stručnjaci stvaraju ljestvice najdražih i najomraženijih accessoirea, žene se drže iskušane metode 'umjerenog' kupovanja. Ne? Mislite da je tridesetak pari cipela ipak pretjerano? Nisam kupila niti jedan par još od Beča, dakle dva tjedna. Ups, lažem. Jesam. Kupila sam još jedne čizme. Priča mi definitivno ne drži vodu. No svatko od nas ima svoja zastranjenja zar ne? Punkeri tako cijelu godinu prežive u jednim martama, jogiji hodaju bosi, Sarah Jessica Parker u Manolicama, a Imelda Marcos u jednom od onih 3000 pari (oh, zašto nisam bogata nasljednica filipinskog diktatora). Važno je da se osjećamo ugodno i da izgledamo dobro. A kako hodati u štiklama - to je već neka druga tema.