Rusi konačno dolaze u Hrvatsku, ili - da budemo precizniji - Rusi ponovno dolaze u Hrvatsku. Trebali su doći, naime, već nekoliko puta, ali se uvijek nešto ispriječilo, a među brojnim nerealiziranim projektima toliko puta spominjana Družba Adria samo je jedan u nizu. Prije desetak godina na naslovnici Poslovnog tjednika, preteče današnjega Poslovnog dnevnika, napisali smo "Rusi dolaze". Nisu došli ni tada, a ni kasnije, kada se pisalo o spektakularnim planovima tamošnjih bogataša, većinom vezanim uz Jadran. Za isti sam tjednik potkraj 2003. radio intervju s tadašnjim predsjednikom Stjepanom Mesićem, koji je govorio o sastanku sa "skupinom ruskih i talijanskih ulagača koji na južnoj obali otoka Hvara žele off shore zonu. Tamo bi sagradili cijeli novi grad i u njemu se bavili financijama i trgovinom dijamantima", a u blizini su planirali i novi aerodrom te slobodnu zonu. "Ulagači su na Hvaru pogledali postojeće stanje i doći će našoj Vladi s pismom namjere sa svime što bi se moglo tamo napraviti", najavljivao je tada Mesić. Potvrdio nam je i interes ruskih ulagača za aerodrom pokraj ličke Udbine, "gdje postoji prijedlog da se taj aerodrom i podzemni hangari iskoriste za remont i sklapanje aviona i helikoptera". Kao što sada znamo, oba su projekta propala. Tih smo godina u Poslovnom pisali i o ruskom državljaninu Ari Abramijanu, koji je kupio i porušio turistički kompleks Haludovo na Krku a da ništa nije sagradio. Vremenom se pojavio problem i na Mljetu, gdje je Vladimir Jevtušenkov, jedan od najbogatijih Rusa, kupio veliko općinsko zemljište na kojem zbog raznih prepreka ništa nije uspio napraviti. Bez obzira na to čija bila krivnja, realizirano je malo planova o ruskim ulaganjima. A i veliki koji su uspjeli, poput Mečeljeva ulaska u Željezaru Sisak, još su brže propali. Došao je Lukoil, Rusi su kupili nekoliko manjih hotela na sjevernom Jadranu, ulažu u splitsku Sjevernu luku... i to je uglavnom sve. Eto, zato nas ne hvata euforija zbog Zarubežnjefta.