WikiLeaks
Toga sunčanog srpanjskog dana Julian Assange nalazi se u Londonu u kućnom pritvoru te kao i dan prije sa svojim odvjetnikom odlazi na Royal Court of Justice. Optužen je za tri navodna seksualna napada i jedno silovanje prošloga kolovoza u Stockholmu. Već mjesecima pokušava uvjeriti britansko zakonodavstvo da ga ne izruči Švedskoj koja bi ga potom vjerojatno odmah izručila Sjedinjenim Američkim Državama gdje kao državni neprijatelj broj jedan sigurno ne bi dobro prošao. Vjerodostojnost tih optužbi svakako je poljuljana činjenicom da bi razne tajne službe i ostale moćne organizacije nekoliko svjetskih velesila dotičnog rado vidjele u zatvoru te da nije nemoguće da su mu nešto smjestili. A možda i nisu. Kakvo god finale njegove seksualno kaznene situacije bilo, ne može mu se ne priznati da je objavljivanjem brojnih povjerljivih dokumenata pokazao hrabrost i, simbolički rečeno, s nekoliko klikova miša prodrmao brojne svjetske moćnike. Između ostalog, WikiLeaks je 2010. objavio povjerljive dokumente američke intervencije u Iraku i Afganistanu. Iako Assange do navedenih materijala nije došao nelegalno, njihovo objavljivanje smatra se zločinom zbog njihova povjerljiva sadržaja i ugrožavanja nacionalne sigurnosti SAD-a. Tradicionalni mediji poput NYT-a, The Guardiana i Der Speigela objavili su te dokumente u suradnji sa Assangeom. Julian Assange i WikiLeaks neosporno su važan element današnje demokracije jer uz brojne medije koji su pod velikom političkom i/ili gospodarskom kontrolom ili barem pritiskom javno progovaraju o neetičkom ponašanju vlada i korporacija.
Murdochgate
Istog dana Rupert i njegova svita imaju problema dobiti rezervacije u londonskim restoranima. Omraženi "newscorpovci" godinama su bili najmoćniji ljudi u Velikoj Britaniji. Njihovo medijsko carstvo širi se na šest kontinenata od kojih veliku komercijalnu, ali, čini se, nešto manju političku moć imaju i u SAD-u i u Rupertovoj rodnoj Australiji. U Velikoj Britaniji već godinama su bliski s najviše pozicioniranim političarima, a najslavnija crvenokosa medijska zlica Rebekah Brooks privatno se družila s tri britanska premijera. Sve to ne bi bilo pretjerano šokantno da ne govorimo o medijskoj organizaciji, čiji je modus operandi uključivao hakiranje i prisluškivanje govorne pošte otete i ubijene djevojčice, obitelji poginulih vojnika, lažno predstavljanje kako bi se došlo do medicinskih dokumenata teško bolesne djece tih istih političara i slične gadosti. Čini se da su stvarno pretjerali. Iako se prije četiri godina činilo kao da će se izvući od optužbi za hakiranje telefona kraljevske obitelji i nekih drugih poznatih osoba i da će sve biti zaboravljeno, početkom ove godine britanska policija ponovno pokreće istragu i otkriva niz slučaja News Corpove neetičke i nelegalne prakse. Početkom srpnja uslijedio je domino-efekt - News of the World su počeli bojkotirati oglašivači i čitatelji pa je ugašen, potom je ostavku dala Rebekah, pa je onda i uhićena, Rupertu je propala kupnja BskyB-a, uhićen je Andy Coulson, bivši urednik NotW-a i bivši glasnogovornik britanskog premijera Davida Camerona, koji ga je na to mjesto postavio nakon njegove karijere u prljavom NotW-u jer "vjeruje u davanje druge šanse ljudima", pa onda ostavku daje jedan visokopozicionirani dužnosnik Scotland Yarda zbog upletenosti u slučaj, pa se na saslušanju pred britanskim Parlamentom znoje Murdoch stariji i mlađi, pa FBI najavljuje istragu zbog prisluškivanja žrtvi napada 11. rujna, pa je jedan od bivših novinara NotW-a koji je otvoreno progovorio o hakiranju nađen mrtav, pa australska premijerka najavljuje istragu...
Sve u svemu, da je Stig Larsson živ, sigurno bi našao materijal za pisanje nešto mračnije britanske inačice svoje Millennium trilogije. Shvatljivo je onda da vlasnici restorana ne žele svojim gostima pokvariti apetit uz ovaku ekipu. Ako se stvari razviju u dobrom smjeru, "newscorpovci" bi mogli ostati gladni i na više kontinenata. Što povezuje ova dva slučaja? Poveznica je prije svega činjenica da je riječ o objavljivanju povjerljivih podataka do kojih se došlo bez službene autorizacije, odnosno više ili manje ili u potpunosti nelegalno. Neki smatraju da se povezivanjem ta dva slučaja želi diskreditirati Assangea. Naglašava se da Assange nije korumpiran niti politički pristran, dok je Rupert i puno gore od toga. Razlika je očita, odnosno mogli bismo reći da je suprotnost ta dva slučaja ono što ih povezuje - jedan od njih je želio izazvati establišment i srušiti ga, a drugi je postavljajući i podržavajući establišment uspostavljao kontrolu nad njime. No smatram da bi ti slučajevi mogli imati neke zajedničke posljedice. Vjerujem ili želim vjerovati da će zbog ova dva slučaja i vlade i korporacije i mediji morati biti odgovorniji. Digitalna revolucija je upravo zbog toga revolucija jer briše granice moći i donosi novu vrstu neinstitucionalne kontrole. Nadam se i da je ona McLuhanova da samo majušne tajne treba čuvati jer su velika otkrića zaštićena nevjericom javnosti stvar prošlosti. Pouka: Ništa se više ne može sakriti, prije ili poslije se sve sazna. Čak i dvije plavuše saznaju.
Iva Biondić, medijski stručnjak, prodekanica za nastavu na Visokoj novinarskoj školi i blogerica