18. kolovoz 2008.| Igor Vukić
Rekordi inflacije i dobre vijesti
Objava podataka o rekordnom rastu potrošačkih cijena na međugodišnjoj razini od 8,4 posto ponovo je inflaciju vratila na naslovnice i u centralne informativne emisije nacionalnih televizija. Baukom inflacije lako je privući pažnju javnosti, pogotovo kad podatke o inflacijskom skoku stižu iz službenih izvora državnog statističkog ureda.Ima ipak i relativnih ohrabrenja.
Guverner Željko Rohatinski, kojeg se optuživalo da je svojom najavom inflacije potkraj prošle godine pridonio dizanju prašine i nervoze kod potrošača i sindikata, oprezno najavljuje jesensko usporavanje inflatornog tempa. Najgore je iza nas, kaže pak Željko Lovrinčević s Ekonomskog instituta, ukazujući na niže cijene žitarica zbog ovogodišnje izvrsne žetve i pada cijene nafte. Obojica se slažu da će inflacija na kraju godine ipak biti između 6,5 i sedam posto.Kad je inflacija u pitanju, mnoge su oči uprte u Vladu. Sanaderov tim pokušao je početkom godine sastancima s poslodavcima i sindikatima postići dogovor o sporijem dizanju cijena i plaća da bi se ublažili inflacijski pritisci, koji nisu samo hrvatski fenomen. Ispočetka su postignuti simbolički rezultati, trgovci su čak i pristali smanjiti cijene ponekom proizvodu (ulje, kruh). Dogovor se brzo raspao, a iz Vlade su počeli dolaziti ljuti komentari na trgovce koji “love u mutnom”, neopravdano dižu cijene te “u ovim teškim vremenima” zadržavaju visoke marže. Bile su to uglavnom izjave za umirivanje javnosti i birača. U drugoj fazi prešli su na prijeteće poruke da će inspekcije ispitati jesu li cijene dizali i oni proizvođači koji su dobivali subvencije (primjerice, za naknadu šteta od elementarnih nepogoda) pa se potom ubacili u vlak poskupljenja. U Vladi su zadovoljni što je mjeru nadzora subvencija, odnosno njihova vezivanja uz politiku cijena, kao jednu od antiinflacijskih mjera, sada spomenuo i guverner Rohatinski. Teško je procijeniti kakvi će biti efekti tih mjera. Bilo bi svakako bolje kad bi ublažavanje inflacije bilo postignuto sa što manje državnog interveniranja. Kad bi trgovce na stabiliziranje cijena ili pojeftinjenja natjerali sami potrošači svojim odlukama. To se pomalo događa, sudeći po podacima DZS-a o prometu u maloprodaji, iako sporije nego kod europskih potrošača. Narasla konkurencija u trgovini tome ide u prilog pa valja pozdraviti i nove investicije u tom sektoru. Vladine odluke ipak, makar i posredno, utječu na stanje na tržištu. Nakon struje u prvoj polovici godine, Vlada će uskoro raspravljati i o novoj cijeni plina. Ako drugdje potiče tržište, ne može ni tu zaostajati. Ostvare li se najave pozitivnih efekata iz stabilizacije cijene nafte i niže cijene žitarica zbog dobre žetve, ta će odluka, ako ništa drugo, biti donjeta u mrvicu povoljnijim ekonomskim okolnostima.