Bill Gates (Foto: Epa)
Tijekom obavljanja brojnih obveza koje počinju davno prije zore Gates konzumira tek limenke dijetne Coca-Cole. Za najbogatijeg je Amerikanca štednja relativan pojam. Vojska posluge i privatni zrakoplov naznaka su bogatstva koje se procjenjuje na 40 milijardi funti. Kako je rekao učenicima jedne škole u južnom Londonu koju je ovog tjedna posjetio: “Da nisam dijelio novac, imao bih više od svih ljudi na ovome planetu. Odreći ću se devedeset devet posto novca.” U doba kad su najbogatiji izopćenici u društvu osnivač Microsofta postao je plutokrat iz naroda. Iako neke bolesti, kao što je malarija, i dalje uzimaju velik danak, njegova su humanitarna nastojanja i lobiranje polučili povoljne rezultate.
“Ljudi misle da je pomoć apstraktan pojam udaljen tisućama kilometara. Ja odem na teren i vidim o čemu se radi. Pobrinem se za to da moj novac dopre do ljudi kojima najviše treba, vratim se i mogu sam potvrditi da stvar funkcionira.” Njegovu su poruku prepoznali i David Cameron i George Osborne, koji su obećali da će ostvariti zadani cilj izdvajanja 0,7 posto BDP-a na pomoć. Je li razočaran što će Osborne zapravo u sljedeće tri godine smanjiti proračun za više od 1,1 milijarde funti jer opseg gospodarskih djelatnosti opada? “Za Veliku Britaniju imam samo riječi hvale. Pad gospodarske djelatnosti sigurno je nepovoljna okolnost, no ja u vezi s time ne mogu ništa. Iznos od 0,7 posto zlatni je standard koji većina zemalja nije uspjela ostvariti.” Hoće li najbogatiji građani Velike Britanije slijediti njegov primjer? “Filantropija bi trebala biti stvar slobodne volje.” Nitko, kaže, neće početi davati “jer ih je netko prekorio ili zato što je Bill Gates rekao nešto zajedljivo. Međutim, smatram da ljudi propuštaju priliku da ostvare utjecaj, da puno nauče i da se osjećaju ispunjeno.” S obzirom na to da je uspio pridobiti 70 istomišljenika u Americi, uključujući Warrena Buffetta, Gates bi rado savjetovao Britance koji bi slijedili njihov primjer. “Tražimo filantrope koji će se pridružiti u financiranju, stoga im nudimo svaki oblik savjetodavne pomoći.” Ne zna se kad će se britanski filantropi okoristiti njegovom ponudom, no, kako kaže Gates, uvijek se možemo osloniti na porez.
Veća izdvajanja bogatih
“S obzirom na to da su deficiti takvi kakvi jesu, bogati će morati više izdvajati. Nažalost, gotovo će svi morati više izdvajati, no veći bi dio tereta trebali podnijeti bogati. Povećanje poreza za bogate neće riješiti krizu, no to se ljudima čini kao razuman potez – uostalom, to se može riješiti na brojne načine, a da ne dođe do destimulansa i iskrivljenih omjera.” Vijest da superbogati republikanski kandidat Mitt Romney plaća stopu poreza od 15 posto “uopće nije tako šokantna. Takav je američki sustav. Ako narod želi da se kapitalna dobit oporezuje kao najviša stopa dohotka, o tome vrijedi razgovarati. Možda bismo tako mogli sanirati deficit.” Bill Gates neprimjetno se kreće između različitih svjetova. Njegov dan u Londonu započinje u VIP prostoriji jednog televizijskog studija, nastavlja se u školskoj dvorani, a potom i na putu prema Davosu, gdje je prošli tjedan najavio novi paket pomoći za borbu protiv AIDS-a, malarije i tuberkuloze vrijedan 750 milijuna dolara. S obzirom na to da je navikao kretati se od sirotinjskih imanja u Africi, kojima se u posljednje vrijeme sve više bavi, do premijerskih salona, sebe ne vidi kao osobu koja nosi posebnu moć. “Nadam se da se za glavnim stolom dobro zabavljaju, ali sumnjam da razgovaraju o proljevu i malariji.”Iako je uvijek vrlo ljubazan, prati ga neka tajanstvena osobina autsajdera. Kao tinejdžer štreber u Seattleu bio je zadužen za sastavljanje rasporeda sati na golemom školskom računalu. Na Harvardu su ga znali kao propalog studenta koji je osnovao korporaciju vrijednu milijarde dolara, a u Microsoftu ga znaju kao pionira u nepoznatom svijetu tehnologije. Jedan od rijetkih ljudi koji su razumjeli njegove porive bio je osnivač Applea Steve Jobs, koji je u listopadu preminuo od karcinoma.
Njihov je dugogodišnji buran odnos opisan u najnovijoj Jobsovoj biografiji, no Gates dosad gotovo i nije progovarao o njihovim različitostima i sličnostima. “Steve je bio nevjerojatan genije koji je strahovio pridonio polju kojim se ja bavim. Imali smo razdoblja, naprimjer rane faze razvoja Macintosha, kad je više naših ljudi na tome radilo od njegovih. A onda smo postali konkurencija. Osobna računala na kojima sam ja radio imala su znatno veći tržišni udio nego Apple, sve do posljednjih pet ili šest godina, kad je Steve ostvario sjajne rezultate s Macom, iPhoneima i iPadima. To je strahovito postignuće. Ja sam uživao u njegovu radu, a i on u mome.”Ovo priznanje, koje je ujedno i pohvala i podsjetnik na Gatesovu dominantnost, puno je taktičnije od Jobsovih komentara. “Puno je vremena uložio u natjecanje sa mnom. U puno je prilika o meni govorio s kritikom. Da izaberemo najoštrije primjere, sastavili bismo pravu litaniju.” Jobs je svojeg konkurenta smatrao “nemaštovitim”, “skučenim” i neinventivnim. “Gates bi proširio vidike da tu i tamo uzme acid ili posjeti ašram.”Atmosfera se promijenila 2007. godine kad je Gates napustio Microsoft i osnovao Zakladu Billa i Melinde Gates. “Steve i ja organizirali smo jedno okupljanje i nije nikad bio toliko ljubazan... Prošle smo se godine puno družili.” Nekoliko mjeseci prije Jobsove smrti Gates mu je došao u dug posjet. “Satima smo se prisjećali prošlosti i razgovarali o budućnosti.” Kad je postalo jasno da će njegov stari protivnik umrijeti, Gates mu je napisao pismo. “Napisao sam mu da treba biti ponosan na to što je napravio i na tvrtku koju je izgradio. Pisao sam i o njegovoj djeci, koju sam također upoznao.” Ta posljednja gesta nije bila čin pomirbe. “Nismo se morali pomiriti jer rata među nama nije bilo. Stvorili smo sjajne proizvode, a konkurencija je uvijek bila pozitivna. Nije bilo razloga za oprost.” Nakon Jobsove smrti Gatesa je nazvala njegova supruga Laurene. “Rekla je da biografija ne prenosi uzajamno poštovanje koje smo osjećali te da mu je bilo jako drago što sam mu poslao pismo i da ga je držao pokraj kreveta.”
Brojevi i osjećaji
Bill Gates rijetko kad progovara o tako ljudskim stvarima. Kao matematičaru brojevi su mu draži od osjećaja, i radije pažnju usmjeruje na milijardu krajnje siromašnih ljudi te na novac koji će im pomoći da prežive i ostvare uspješnu egzistenciju. Kao netko tko je itekako svjestan smrtnosti, svoje je ciljeve uravnotežio s očekivanim životnim vijekom i bogatstvom. Kad ga je jedan učenik škole koju je posjetio upitao kakvi su mu ciljevi za budućnost, rekao je: “Sad mi je 56 godina. Nadam se da ću poživjeti još 25 ili 30 godina i svjedočiti nestanku nepotrebnih smrti.” “Ne radi se o nasljeđu”, kaže mi. “Volio bih da se to dogodi. To je moj posao.” Od svoje troje djece, koja će naslijediti tek manji dio njegova bogatstva, ne očekuje da krenu njegovim stazama. “Naša zaklada neće potrajati dugo nakon moje i Melindine smrti, možda još dvadesetak godina nakon što umremo. To nije obiteljski posao, a moja će djeca razvijati karijere kakve žele.” Iako smatra da će biti “sjajni liječnici ili odvjetnici”, iskazuje divljenje ne samo prema poduzetnicima već i prema tržišnom sustavu. “Kapitalizam sjajno funkcionira. Pogledajte samo Sjevernu Koreju u usporedbi s Južnom Korejom ili Kinu prije i nakon 1979. Kapitalizam ima mana. U njega nije ucijepljena skrb o siromašnima, ne ulaže se dovoljno u inovacije pa o tome trebamo posebno skrbiti. Ne treba se pitati je li kapitalizam pogrešno utemeljen.” Iako nije veliki vjernik (“Pravi su sveci ljudi koji djeluju na prvoj liniji.”), Billa Gatesa pokreće vjera. “Vjerovao sam u osobno računalo i tome sam posvetio život”, kaže. “Ako imaš san i ako se ostvari, to je sjajna stvar.” Svoju strast sad ulaže u iskorjenjivanje bolesti i gladi. Čovjek koji je promijenio svijet bogatih jednako je odlučan u promjeni svijeta u kojem umiru siromašni.