Svi smo svjesni porasta prinosa na gotovo sve državne obveznice u eurozoni osim na njemačke. Naravno da ni Hrvatska nije pošteđena: budu li prinosi iznad sedam posto u 2012., teško se može očekivati da će Ministarstvo financija na inozemnom tržištu moći osigurati izvore financiranja. Upravo je pritisak na cijeni izvora financiranja najveća prijetnja za Hrvatsku u 2012., pogotovo kada se uzme u obzir da nam je kreditni rejting na najnižoj investicijskoj razini, ali s negativnim izgledima, što objektivno znači da možemo očekivati njegovo spuštanje unutar 12 mjeseci. Postoje, međutim, i pozitivni momenti koji će utjecati na daljnji razvoj situacije u zemlji, ali i naklonost investitora. Završili smo pregovore o punopravnome članstvu u Europskoj uniji i početkom godine očekujem na referendumu solidnu potvrdu birača za ulazak u EU. Nova nam godina donosi i novi politički ciklus. Upravo zbog činjenice da je na početku mandata dobro će biti ako nova vlada iskoristi svoj ograničeni politički kapital i donese odmah nepopularne i politički teške odluke.Za razliku od Grčke, pa i Italije, hrvatska vlada imat će priliku uvjeriti domaće i inozemne investitore, kao i bonitetne kuće, da zna postaviti odgovarajuću ekonomsku politiku. Ali pod uvjetom da odmah djeluje odlučno i vjerodostojno kako bi obranila naš investicijski kreditni rejting.
Odgovarajuća ekonomska politika morala bi sadržavati vjerodostojan plan ostvarivanja primarnog suficita s naglaskom na smanjenje javne potrošnje tijekom četverogodišnjeg mandata. Strukturne reforme bile bi neizbježan element takva programa jer one dovode do porasta produktivnosti koja je jamac bržega gospodarskog rasta. Treće, nova bi vlada morala potaknuti privatne investicije privatizacijom i omogućavanjem realizacije investicija. Kao predsjednik Uprave najveće hrvatske banke znam da postoji veliko zanimanje inozemnih ulagača za Hrvatsku. To treba iskoristiti kako bismo pokrenuli investicijski ciklus, zapošljavanje i optimizam. Premda je hrvatski bankovni sustav otporan i visokokapitaliziran, kriza u eurozoni ograničila je priljev kapitala u srednju i istočnu Europu i u Hrvatsku. Osim što bi bio nedvojben pozitivan signal, zadržavanje investicijskoga kreditnog rejtinga značilo bi limitiranje cijene zaduživanja. Logično je da bi tada hrvatskim bankama bilo znatno lakše osigurati dodatno financiranje po prihvatljivim uvjetima za nove investicije. Ulog nije mali. Propusti li Vlada priliku, spuštanje kreditnog rejtinga u "junk" zonu nedvojbeno bi povećalo troškove financiranja za sva poduzeća, državu i kućanstva. Ionako slabi izgledi za gospodarski rast dodatno bi se smanjili i nova bi vlada zasigurno bila prisljena potražiti pomoć MMF-a kako bi mogla prebroditi krizu i isplatiti plaće u javnome sektoru i mirovine. Na početku 2012. lopta je u našem polju, hoćemo li odigrati kako treba, ovisi o nama.
Franjo Luković, predsjednik Uprave Zabe
* Predviđanja vodećih menadžera Poslovni dnevnik, kao ekskluzivni partner The Economista za Hrvatsku, objavio je u posebnom izdanju 'Svijet u 2012.'