Beznadni položaj
Tko je to zainteresiran da primarna zdravstvena zaštita bude u svojoj prirodnoj funkciji, a to je čuvanje i unapređenje zdravlja, rano otkrivanje bolesti i učinkovita rehabilitacija nakon liječenja. Čini se da političarima to nije cilj jer u protivnom primarna zdravstvena zaštita ne bila godinama sustavno marginalizirana i dovedena do stanja u kojem se obiteljski doktori bave svime, samo ne strukom. Mnogi obiteljski doktori, ali i ostali primarni liječnici dnevno primaju i više od stotinu pacijenata, a kad nakon napornog dana podvuku crtu, dolaze do nepodnošljiva zaključka da taj dan gotovo da i nisu ništa učinili za zdravlje svojih pacijenata. Bavili su se, prisiljeni pravilnicima HZZO-a, kojekavim poslovima od kojih pacijent nema koristi. Svakim novim korakom u tzv. reformi zdravstva položaj obiteljskog doktora je sve beznadniji, a njegov posao sve apsurdniji. Zdravstvenoj birokraciji također nije u interesu bolje organizirana primarna zdravstvena zaštita. Kad bi se isključili svi nepotrebni administrativni poslovi, postavilo bi se pitanje opravdanosti postojanja velikog broja radnih mjesta u zdravstvenoj administraciji. Neshvatljivo je da uz računala u svakoj ordinaciji i obvezu rada online obiteljski doktori i dalje više troše na toner i papir nego na lijekove. Unapređenje primarne zdravstvene zaštite osobito nije u interesu farmaceutskim kućama i proizvođačima sanitetskog materijala. Oni su zadnji koje zanima zdravlje, a time i preventivna priroda primarne zdravstvene zaštite. Njima su potrebni bolesni ljudi, potrošači njihovih proizvoda pa bi za njih vrijedilo pravilo "bolje liječiti nego spriječiti". A što je s lokalnom upravom i samoupravom? Čini se da oni - protivno zdravom razumu, ali i važećem Zakonu o zdravstvenoj zaštiti - nemaju namjeru aktivnije se uključiti u čuvanje zdravlja svojih građana. Najvažnije im je da im središnja vlast doznači nekoliko desetaka milijuna kuna na ime decentraliziranih sredstava i da ih pritom ne pita kako su ih utrošili. Ionako ne pitaju ništa drugo.
Uloga pacijenata
Komu je onda u interesu da primarna zdravstvena zaštita bude bolje organizirana, bolje opremljena i učinkovitija nego je sada? To je u interesu svih zdravstvenih djelatnika zaposlenih u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Ali to ne mijenja stanje stvari jer primarni zdravstveni radnici godinama ne nalaze izlaz iz frustrirajućeg položaja u kojem su se zatekli. Prilično je nevjerojatno da bi se na tom planu moglo dogoditi neko bitno poboljšanje u dogledno vrijeme.Na kraju krajeva, jedini koji bi mogli potaknuti promjene u našem zdravstvu su hrvatski pacijenti, sadašnji, potencijalni i budući. Isti oni kojima se ovih dana slatkorječivo obraćaju političari s početka ovog teksta. Izbori su sjajna prilika za promjene postojećeg stanja. Zato bi bilo dobro pozorno poslušati što nam pretendenti na vlast poručuju, dobro razmisliti, a onda izaći na biračka mjesta. Možda u nekom od onih sjajnih celofanskih smotuljaka ima vrijednog sadržaja pa bi bilo šteta dopustiti da ostane neprimijećen.
Dr. Damir Biloglav, predsjednik HUP-Udruge liječnika poslodavaca