Marco Boi, direktor u Rockwoolu
U jednom od njih sudjelovao je i naš sugovornik, koji nije htio da mu se ime nađe u novinama bojeći se da bi mu obitelj mogla imati problema. No kune se da govori istinu. "Dobio sam 200 kuna da odem u prosvjed. I išao sam. Vikao sam protiv Rockwoola, tražio da zatvore tvornicu. Ne znam jesu li svi dobili novac, ali većina vjerojatno je. Rekli su mi da odem liječniku i kažem da teško dišem i da me peku oči. To sam učinio", priznaje naš sugovornik. Učinio je to jednom, a nakon toga mu je, kaže, bilo krivo pa više ne sudjeluje u prosvjedima. Ne želi otkriti od koga je primio novac, ali ukazuje na lokalne političare kao krivce za otpor protiv tvornice. U Potpićnu, u čijoj je industrijskoj zoni tvornica, žive i oni drugi, njeni manje ili više žestoki protivnici. Tvrde da im doista suze oči otkako tvornica radi i da prvi put čuju da je netko plaćao za sudjelovanje na prosvjedima. Istina se, izgleda, nikad neće utvrditi jer, osim što i u samom susjedstvu postoje oni "za" i "protiv", podijeljena je i Istra. Štoviše, neki ljudi su sami drastično mijenjali mišljenje. Za čelnike Rockwoola nije problem dok svoj stav mijenja blagajnica u obližnjoj trgovini. No, kad to čini istarski župan, stvar je, kažu, ozbiljna.
Jakovčić se preobratio
Ivan Jakovčić bio je jedan od zagovornika dolaska Rockwoola u Istru. Sastančio je s predstavnicima danske tvornice i obilazio njihova postrojenja u svijetu. No, kad je istarska tvornica počela s radom, a stanovništvo s pobunom, Jakovčić se preobratio. To u praksi znači da tvornica još nema sve potrebne trajne dozvole iako zasad sve relevantne institucije tvrde da okoliš nije zagadila. Rockwool je jedan od najvećih proizvođača kamene vune, a u 14 zemalja ima 22 tvornice. Iako je građevinski sektor već duže na koljenima, a potražnja za kamenom vunom usko je vezana uz gradnju, Rockwool ipak gradi još dvije tvornice, a četiri su u fazi preuzimanja. Ugovore s Općinom Pićan potpisali su 2005. te započeli gradnju uz blagoslov svih kojih se to ticalo. Rockwool se obvezao da će zrak, voda i tlo biti iste kvalitete kao i prije njihovog dolaska, a lokalna zajednica da će izgraditi nekih 400 metara pristupne ceste i priključak na vodovod, bez čega ne mogu dobiti trajnu uporabnu dozvolu. U tvornicu je do danas uloženo 100 milijuna eura. No, cesta je i sada prašnjava i puna rupa, nema priključka na vodovod, a bez toga nema ni dozvole. Lokalni moćnici su se promijenili, a novi su protiv tvornice, kao i sam župan Jakovčić. "Za tu cestu se treba izmijeniti prostorni plan, to će biti u proceduri i ona će se ispoštovati. Možda je točno da Općina nije baš 'luda' da to brzo riješi, ali sve je to u proceduri", kaže Jakovčić, koji više ne krije svoj negativan stav. "Rockwool iznimno zagađuje okoliš, izvan svih dogovora. Ne zanimaju me papiri koje pokazuju, jer sami vrše mjerenja. Zato smo angažirali neovisnu kuću iz Slovenije i uskoro ćemo izaći s našim rezultatima. Već prvi rezultati pokazuju da se ovdje radi o ozbiljnim problemima, prvenstveno mislim na posljedice koje tvornica ostavlja na ljude", kaže Jakovčić. Ti "njihovi papiri", na koje se pozivaju iz Rockwoola, zapravo su studija utjecaja na okoliš i zdravlje ljudi koju posjeduje županijsko povjerenstvo.
Robot za slaganje ploča kamene vune u tvornici; blokovi kamene vune koju je Rockwool dijelio lokalnom stanovništvu
Sastavni dio studije su izvješća i zaključci institucija među kojima su Institut za medicinska istraživanja i medicinu rada, županijski Zavod za javno zdravstvo, Državna uprava za zaštitu i spašavanje, Ministarstvo zaštite okoliša i Inspekcija zaštite okoliša u Istarskoj županiji. Pratili su se podaci od kolovoza 2008. do prosinca 2009., a zaključak je da je zrak na razini prve kategorije te da nema posljedica po zdravlje ljudi. No Jakovčić i lokalni političari, tvrde da će "njihova" analiza pokazati suprotno. "Oni su se ovdje toliko blamirali da im više nitko ne vjeruje, pa ni ja. Predsjednik kompanije ispričao se Istrijanima zbog gluposti koje su radili na početku, obećao je da će sve dovesti u red, ali od toga nema ništa. Ponašaju se kao u banana zemlji, a Istra to neće prihvatiti", tvrd je Jakovčić. Marco Boi, direktor u Rockwoolu, u čijoj su ingerenciji sve tvornice, tvrdi da je s istarskom tvornicom sve u redu i ne može dokučiti zbog čega se svi ti ljudi toliko protive. "Ova je jedna od najboljih i najmodernijih tvornica kamene vune u svijetu. Garantiramo da je kakvoća zraka, tla i vode ista kao i prije našeg dolaska", kaže Boi s kojim smo se sastali u tvornici. Bio je to jedan od toplijih srpanjskih dana, po prašnjavoj pristupnoj cesti tutnjali su kamioni za kojima su se dizali oblaci prašine. Iako se taj dio naziva "industrijskom zonom", gotovo ničeg više nema u tom dijelu osim Rockwoola, a dobar dio okolnih zgrada je napušten i oronuo. Tvornica izgleda kao jedino mjesto gdje stanovništvo može naći posla. "Neki iz udruga, koji se sad bore protiv Rockwoola, prije toga su tražili da ih zaposlimo", kaže Boi. Ljudi iz Rockwoola toliko se trude prikazati koliko je tvornica bezopasna, da su nas u obilazak poveli bez zaštitne opreme, pa i bez maske.
Vanjsko skladište Rockwoola; na početku su prosvjedi bili česti, no sada su sve rjeđi. Naš sugovornik tvrdi da mu je za odlazak na prosvjed plaćeno 200 kuna
Nisu ih nosili ni radnici koje smo susretali, iako su se svugdje vidjele naslage prašine. Unatoč vrućem danu i zahuktaloj proizvodnji, smrad se osjetio tek u samom pogonu i to neposredno uz traku kojom klizi kamena vuna, ali ne i izvan pogona, a kamoli u obližnjem Potpićnu. Tijekom objašnjavanja procesa proizvodnje, spominjale su se i donacije Rockwoola lokalnom stanovništvu. Obnavljale su se škole, igrališta, sadilo drveće i dijelila kamena vuna. Možda im je nešto i pomoglo, jer prosvjedi više nisu tako česti i u njima je sve manje ljudi. Ipak, Općina Pićan se ne želi ni prijavljivati na natječaje za donacije, stoga one idu u druge istarske krajeve. Anton Bažon, pročelnik općine Pićan, žestoki je protivnik Rockwoola, a na dokumentaciju koja dokazuje da nema štete za ljude odmahuje rukom. "Riječ je tek o birokratskom pristupu problemu. Ljudi imaju zdravstvene probleme, a to će dokazati naša studija", govori nam Bažon s kojim smo razgovarali u mjestašcu Pićnu koje se, poput Motovuna, smjestilo na vrh brežuljka. Iz takvih gradića uvijek puca predivan pogled na prirodu. Ali mještani Pićna, kojih ima tek nešto više od 600, umjesto toga gledaju u dimnjak tvornice, udaljene tek kilometar-dva zračne linije. Zbog toga ni cijene posjeda sigurno ne mogu parirati sličnima u Istri. Bažon je zastao kad smo mu ispričali o priznanju čovjeka da je primio novac za prosvjed, a potom rekao da mu je to prva informacija i da je čovjek vjerojatno vezan za Rockwool (što nije točno).
'Zna se što slijedi'
No, brzo je nastavio s paljbom po Rockwoolu, koji općini mjesečno uplaćuje 158.000 kuna komunalnih naknada. "Očekujem da će institucije, nakon objave naših rezultata, narediti Rockwoolu da se stavi u okvire. Ako ne, zna se što slijedi", kaže Bažon. No, jasno je, protivnici tvornice nikad neće vjerovati podacima koji govore u prilog Rockwoola, pa je budućnost ovog ulaganja vrlo neizvjesna. Svjesni su toga i u Rockwoolu i već su kontaktirali sve razine vlasti. "Iz razgovora s Vladom možemo zaključiti da postoji dobra volja za naš projekt. Za sada ostaje samo na tome", kaže Boi, svjestan da će sudbina ulaganja krajem godine biti neizvjesna. Tada im ističu privremene dozvole, a hoće li dobiti nove, ovisit će o političarima.
Loš primjer
'Žrtve smo politike'
Marco Boi iz Rockwoola kaže da kod lokalnih političara nema dobre volje. "S nekima je teško razgovarati, s nekima gotovo nemoguće", kaže i podsjeća da ih je u Hrvatskoj isprva primio sam Jakovčić. "Posjetio je i našu tvornicu u Španjolskoj. Ali nikad nije bio u tvornici u Istri, a trebao bi", kaže Boi. "Mi, nažalost, nismo dobar primjer korektnog odnosa prema stranom investitoru. Nas su političari prvotno podržali, a onda smo postali žrtvom njihovih političkih prepucavanja", zaključuje Boi.