Razmišljanja su to i stavovi nekih od čelnih ljudi domaćih brodogradilišta, kao i pojedinih stečajnih upravitelja koji su iznijeli svoje mišljenje za Novi list. Prošlo je već pola natječajnog roka i prema nekakvim poslovnim uzusima ponudbenu dokumentaciju trebalo je dosad podići barem tri četvrtine potencijalnih investitora. Vladu hvata panika jer ponajmanje što želi su škverani na ulicama, prema kojima će prosvjedi seljaka izgledati kao dječja igra, piše Novi list.
Onog trena kad se pokrene stečaj u nekom od brodogradilišta svi zaposleni dobit će otkaz ugovora o radu. Čak i da država odnosno resorna ministarstva gospodarstva i financija naprave nekakav stečajni plan koji će biti dovoljno smislen da se na temelju njega može nastaviti proizvodni proces, praksa je da stečajni upravitelj raskida sve ugovore o radu i potom uzima nazad na određeno vrijeme samo onaj broj radnika koji mu trebaju da završi započete poslove.
Država, preko Ministarstva financija i fondova, definitivno je najveći vjerovnik svih brodogradilišta. S iznosima svojih potraživanja, Vlada je praktički u poziciji da može sama donositi odluke na skupštini vjerovnika. Premda se to može pokazati kao dobra stvar, mnogi se upravo toga pribojavaju jer kojom se brzinom i promućurnošću u državnom vrhu odlučuje, vidi se po situaciji u kojoj brodogradilišta jesu.
Stečaj je uistinu zadnja opcija koju žele u Vladi, pa nije čudo što su se iz Ministarstva gospodarstva rastrčali po svijetu u potrazi za investitorima. Bilo kakva ponuda bolja je od nikakve, osobito u slučaju Brodosplita, ali i 3. maja, koji zajedno upošljavaju 7.000 ljudi.
Kako piše Novi list, pričama o tome kako vlada velik interes među potencijalnim ulagačima, iz Vlade su dosad dobijali na vremenu. Sada, kada postaje sve očitije da će se za neke škverove teško ili nikako naći kupac, puštaju se probni baloni o preustroju kroz stečaj i o tome kako se intenzivno priprema i za tu opciju.
(pd)