U Zagrebačkoj školi ekonomije i managementa danas je održan panel na kojem je, između ostalih, sudjelovao i novopečeni guverner Hrvatske narodne banke Boris Vujčić.

Europska dužnička kriza koja je, nažalost, zahvatila i našu zemlju, posljedice te krize, ulazak Hrvatske u eurozonu, ekonomske politike i njeni učinci bile su samo neke od tema o kojima su svoje mišljenje iznijeli sudionici panela Razgovori o Europi na temu “Financijska kriza, Hrvatska i Europska unija”.

>>> ‘Pad kamatnih stopa koji se očekuje nakon ulaska u eurozonu je mač sa dvije oštrice’

Osim već spomenutog guvernera, na panelu su sudjelovali Božo Prka, predsjednik Uprave Privredne banke Zagreb, Martina Dalić, zastupnica u Saboru i bivša ministrica financija Republike Hrvatske, a poseban je gost bio Zsolt Darvas s Research Fellow – Bruegela u Bruxellesu i profesor ekonomije na Sveučilištu Corvinus u Budimpešti.

Europska financijska i dužnička kriza, praćene višegodišnjom recesijom, a ponegdje i depresijom, u posljednje su dvije godine u Europskoj uniji stvorile svojevrsnu političku krizu. Stoga se već neko vrijeme postavlja pitanje: prijeti li eurozoni pa čak i Europskoj uniji raspad ili će kriza biti iskorištena kao razlog i poticaj za dublje i dugoročno korisne institucionalne i političke reforme Europske unije i njene monetarne i financijske politike?

Kao posljedica svjetske i europske krize, pojavila se dužnička kriza i recesija u Hrvatskoj. Iako se kriza u našoj zemlji već počela nazirati 2008. godine, dramatične je razmjere poprimila danas, odnosno 2012. godine. To je prisililo aktualnu Vladu da poduzme brojne nepopulane poteze te provede neke dramatične promjene na području financijske, porezne i razvojne politike. Najveći su teret krize i ovaj put osjetili građani. Pad industrijske proizvodnje 5,5%, pad izvoza 6,1% i pad BDP-a za 2,1% samo su neki od negativnih pokazatelja s kojima se Hrvatska suočava. Stoga se, sasvim logično, nameće pitanje: ulazi li Hrvatska u još dublju depresiju?

Moderator današnjeg panela bio je hrvatski političar i sveučilišni profesor Slaven Letica koji je panel otvorio jednim zanimljivim citatom svjetskog autora brojnih knjiga o ekonomiji, Lestera C. Thurowa, koji kaže: “Da se novac koji smo posudili u inozemstvu ulagao u tvornice i robote, ne bismo imali razloga za brigu jer bi dug sam sebe vraćao. No taj je dug sada ozbiljan problem jer u cijelosti odlazi na potrošnju.”

Svoje je stajalište, ne baš optimistično, prva iznijela bivša ministrica financija, Martina Dalić. Ona je istaknula kako je Hrvatska jedna od nekoliko europskih država koje od početka financijske krize pa do danas nisu uspjele prijeći na pozitivnu razinu, odnosno ostvariti pozitivne stope rasta. Dalić smatra kako se naša zemlja još uvijek nalazi u tranziciji pa se društvo nije prilagodilo ni prihvatilo pravila koja tržišna ekonomija nameće. U tom se kontekstu postavlja i pitanje državne uloge. Naime, tržišna ekonomija zasniva se na privatnoj inicijativi, a kod nas se i dalje previše očekuje od države koja je glavna tema svih rasprava. Privatni sektor i državni kapitalizam dvije su različite stvari, a mi moramo konačno odlučiti u kojem smjeru želimo ići, naglasila je Dalić te dodala kako se izlaz iz krize traži kroz državne investicije, a to nije produktivno jer stvara makroekonomske neravnoteže. Zbog toga pitanje konkurentnosti privatnog sektora ostaje u sjeni. Kao problem hrvatskog ekonomsko-političkog okruženja istaknula je i tzv. ‘a priori’ stavove koje mnogi zauzimaju bez detaljnijih razmatranja problema.

Naglasila je i kako su se danas najveći zagovornici davanja autocesta u koncesiju prije samo godinu dana žestoko protivili takvim odlukama. Države na tržištu Europske unije bit će naši partneri, ali istodobno i konkurenti, ukoliko nismo upoznati s pravilima koja tamo vladaju to će nam stvoriti velike poteškoće, zaključila je Dalić.

Sveučilišni profesor mađarskog sveučilišta Zsolt Darvas na početku svog izlaganja dao je dva razloga zbog kojih, prema njemu, zemlje eurozone teško izlaze iz krize. Prvi je taj što se ne radi o optimalnom valutnom području, a drugi što ne postoje dovoljno snažna fiskalna i politička unija. Naglasio je kako monetarna unija ne može funkcionirati bez porezne unije. No porezna unija u demokratskim državama sa sobom povlači brojne probleme pa se tako stvara začarani krug. Posebno se osvrnuo na probleme s kojima se suočava južna Europa (pad BDP-a i visoke stope nezaposlenosti) te naglasio kako postoji nekoliko mogućnosti, odnosno opcija koje južna Europa u ovom trenutku može odabrati. Prva je izlaz iz eurozone, druga je ‘unutarnje podešavanje’, a treća opcija, s najcrnijim scenarijem, odnosi se na izlaz tih zemalja iz eurozone, ali uz katastrofalne posljedice.

Darvas smatra kako je druga opcija, opcija nade, ujedno i najprihvatljivija. Navodi kako za zemlje južne Europe postoji nada, a tu je činjenicu potkrijepio sa nekoliko podataka. Primjerice, španjolski je izvoz od 2008. pa do danas ostvarivao najbolje rezultate u 15 zemalja Europske unije, dok su velike firme koje dolaze iz tih zemalja jednako produktivne kao i tvrtke iz zapadnih i sjevernih europskih zemalja. Darvas daje nekoliko prijedloga kako krenuti prema putu izlaska iz krize. Smatra kako bi trebalo poboljšati strukturna pitanja na jugu eurozone, kao i uvjete na tržištu rada, napraviti fiskalnu ekspanziju na sjever, oslabiti euro te otpisati dugove (barem Grčkoj) i sastaviti investicijske programe za južne članice Europske unije.

Bivši ministar financija Božo Prka smatra kako je teško upravljati ekonomijom u uvjetima eksternih šokova. Istaknuo je kako vanjska percepcija eurozone itekako utječe na kretanje kapitala i ostalih pokazatelja u maloj zemlji kao što je Hrvatska. Prka je naglasio kako su ekonomija i njeni zakoni uvelike vezani za očekivanja, špekulacije i psihološke pretpostavke. Rekao je da je Hrvatska krizu dočekala s relativno stabilnim bankarskim sustavom, a hrvatske banke i općenito cijeli bankarski sustav su visoko kapitalizirani, bankarski je sustav vrlo likvidan, no to stvara svojevrsnu zamku za HNB. Naglasio je kako banke danas imaju velike probleme s visokim udjelom loših kredita, a u krizi je velik broj poduzeća izgubio svoj kapital.

Ukratko se osvrnuo i na novi zakon o financijskom poslovanju te rekao kako su rokovi ‘pretvrdi’, odnosno prekratki jer smatra da 30 dana nije dovoljno da bi se naplatilo potraživanje. “To su iznimno visoko postavljeni kriteriji, pa su stoga i vrlo teško ostvarivi”, smatra Prka.

Na samom kraju panela prisutnima se obratio i sam guverner HNB-a, Boris Vujčić. Guverner je rekao kako se Hrvatska početkom 2000-tih godina suočila s visokim stopama rasta, no one su na tadašnjem stupnju razvoja bile neodržive. Rast je bio potaknut osobnom potrošnjom i državnim investicijama, a to je zapravo rast na teret vanjske zaduženosti, rekao je. Istaknuo je kako su kamatne stope u mnogim zemljama pale nakon što bi ušle u eurozonu. Kao uzrok toga, guverner navodi efekt kredibiliteta. Smatra kako novce treba uložiti u produktivne stvari, a ne u neproduktivni sektor. Zemlje se sada suočavaju s krizom pa je potrebno napraviti neke rezove da bi se vratilo povjerenje investitora te provesti procese fiskalne konsolidacije kako bi se tržište oporavilo.

Guverner je naglasio i kako su uzroci krize u različitim zemljama posve različiti. Kao neke od različith uzroka navodi neproduktivnost, zaduženost, nekonkurentnost, krizu bankarskog sustava i slično. Daje primjer Irske gdje je cijela kriza zapravo izazvana financijskom krizom bankarskog sektora. Guverner smatra kako nema monetarne unije bez nekog oblika fiskalne unije. Dodaje kako su banke postale ranjive zbog krize ponajprije zato jer je glavni klijent banaka u svakoj zemlji država pa ako se država nalazi u problemima to se, naravno, prelijeva i na poslovanje samih banaka. Smatra kako je jedan od problema eurozone i rascjepkanost bankarskog tržišta i preniska razina integracije banaka. Upozorava kako ulaskom zemlje u eurozonu uvjeti kreditiranja postaju bitno drugačiji. Tu navodi primjer zemalja sa sasvim različitim kamatnim stopama, a prilično istom razinom kreditnog rizika. Naglašava i kako je pad kamatnih stopa, koji bi trebao uslijediti nakon ulaska zemlje u eurozonu, ‘mač sa dvije oštrice’, a Hrvatska bi tu morala učiti iz primjera drugih zemalja. Istaknuo je kako su zemlje poput Grčke krivo iskoristile tu blagodat, pa su, umjesto produktivnih investicija, financirali povećanje proračunskog deficita.

Kao temelje monetarne unije, guverner navodi tri stvari: zajedničku superviziju banaka (banka u Frankfurtu preuzela bi nadzor nad svim središnjim bankama u zemljama članicama), potom zajednički sustav rješavanja problema i rezolucijske mehanizme, ali i objedinjenje osiguranja depozita.

Zaključuje kako Hrvatska ima ogromne interese da se problemi u eurozoni što prije riješe i to prvenstveno iz nekoliko razloga. Prvi je da kamatne stope u Hrvatskoj ovise o onome što se događa u eurozoni. Zatim, zemlje u eurozoni glavni su vanjsko-trgovinski partneri Hrvatske, što utječe i na stopu rasta BDP-a. Kao treći razlog navodi činjenicu da većina banaka koje dominiraju na hrvatskom tržištu dolazi iz eurozone, odnosno njihove banke majke, koje ujedno i diktiraju uvjete poslovanja banaka u Hrvatskoj. Kao jedan od razoga naveo je i visoku razinu euroizacije u Hrvatskoj pa je stoga vrlo bitno što će se događati u eurozoni jer je s time povezan i valutni rizik.

Stoga će na ulazak Hrvatske u eurozonu biti određen dvjema determinantama, navodi guverner. Prva se odnosi na daljnji razvoj događaja u eurozoni, što će odrediti i brzinu ulaska Hrvatske u tu uniju, a druga determinanta su događaji unutar same zemlje. Kako bismo što prije ušli u eurozonu, moramo provesti strukturne reforme i fiskalnu konsolidaciju, a dodao je i kako rješenje krize u eurozoni nije štampanje novca. Teške odluke koje su se odgađale godinama sada su na političarima koji trebaju u vrlo kratkom roku pronaći rješenje, zaključio je guverner.

PXL



PXL