10. lipanj 2010.

Osobno uvjetovani otkaz

Kako je definirano čl. 107. st. 1. t. 2. Zakona o radu (NN 149/09), poslodavac može redovito otkazati ugovor o radu radniku ako radnik nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa zbog određenih trajnih osobina ili sposobnosti.

Takav redoviti otkaz naziva se osobno uvjetovani otkaz. Da bi osobno uvjetovani otkaz bio dopušten, poslodavac (odnosi se na poslodavce koji zapošljavaju više od 20 radnika) mora voditi računa o sljedećem: da ne može zaposliti radnika na drugim poslovima, ili ne može radnika obrazovati ili osposobiti za rad na drugim poslovima, odnosno kada postoje opravdane okolnosti da to poslodavac ne treba učiniti. Prilikom odlučivanja o osobnom uvjetovanom otkazu poslodavac mora također voditi računa (identično kao i kod poslovno uvjetovanog otkaza) o trajanju radnog odnosa, starosti, invalidnosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika. Sam Zakon o radu ne navodi koje su trajne osobine ili sposobnosti te slijedom toga iz sudske prakse navodimo primjere: psihički i fizički nedostaci, bolest trajnoga karaktera – trajne osobine; nedostatak potrebnog znanja, netočnost, neuredno izvršavanje svojih radnih zadataka – sposobnosti. Napominjemo da bolovanje (privremena nesposobnost za rad) ne može biti razlog za otkaz. Osobno uvjetovani otkaz, kao i sve druge vrste otkaza, mora biti u pisanom obliku, obrazložen, poslodavac mora otkaz dostaviti radniku, a otkazni rok teče od dana dostave odluke o otkazu. Radnik ostvaruje pravo na otkazni rok (duljina ovisi o trajanju radnog odnosa kod poslodavca), kao i pravo na otpremninu (ako je radnik u radnom odnosu kod poslodavca u neprekidnom trajanju više od dvije godine).

Ivan Sarić, dipl. iur., pravni savjetnik

Niste pretplatnik?

ključne riječi

Moje pretplate

komentari (0)

Citiraj Ubaci link Podebljaj tekst Nakosi tekst Podcrtaj tekst
broj znakova: 4000 Pošalji poruku