3. veljača 2006.| Suzana Varošanec
Osobni bankrot liječi strah od ovrhe
Usijanju straha od novog Ovršnog zakona svoj je doprinos dao i HTV, a pomogli mu su sindikati i one političke stranke koje ne žele preuzeti nikakav politički rizik od uvođenja strogih propisa. Zakon koji je konačno skrojen po mjeri gospodarstva poslužio je kao "crvena krpa" za plašenje građana u emisiji Otvoreno. Nakon rasprave o Ovršnom zakonu anketa je "otkrila" da se 75 posto gledatelja boji novih pravila za prisilnu naplatu dugova. U emisiji je samo Marijan Hanžeković, jedan od najbogatijih hrvatskih odvjetnika, branio efikasnu naplatu vjerovnika (čitaj: odvjetnici će brže naplaćivati svoje usluge), pa čudi što paničan strah nije uhvatio baš sve gledatelje. Rastući strah od efikasne naplate dugova tek može preplaviti Hrvatsku. Strogi propis nacija je dočekala psihološki nespremna, financijski iscrpljena, a potrošački raspoložena. Mnogi bi rado proglasili bankrot, ali ne mogu. Nedostaju pravila koja bi prezaduženim građanima olakšala život. Nakon što su ovrhu preuzeli javni bilježnici, koji će biti efikasniji od sudova, opravdan je strah od neplaćanja računa iz perspektive svih dužnika koji nemaju čime plaćati. A nemaju pri ruci stručnu pomoć koju u istim situacijama imaju građani razvijenih zemalja.
Iako loše vođenje obiteljskih financija nema veze s Ovršnim zakonom, moglo bi postati uteg za dosljednu primjenu zakona kojim bi se ugrozila, a ne afirmirala financijska discipilina. Ovdje je riječ o nesposobnosti za podmirivanje vlastitih obveza u vjerojatno velikom broju slučajeva (protiv 50.000 Zagrepčana velike tvrtke utjeruju račune za struju, vodu, parking i TV pretplatu) i velikom problemu. Taj problem moglo se sanirati omogućavanjem proglašenja osobnog stečaja ili bankrota.
Europska unija, ali i SAD, drže pod kontrolom dužničke krize građana baš na taj način. Kao što tvrtke u stečaju dobivaju stečajne upravitelje tako i građani tamo dobivaju skrbnike. Nakon što objave osobni bankrot, imovinom brojnih dužnika počnu upravljati skrbnici. Princip je da se dugovi ne opraštaju nego reprogramiraju, a prethodno se "čiste" svi računi i imovina do te mjere da dužniku ostaje samo ono najnužnije za život. Reprogram dugova podrazumijeva da dužnik ne može raspolagati plaćom i imovinom. Do otplate dugova, dužnik ne može donijeti gotovo nijednu samostalnu poslovnu odluku, a skrbnik odlučuje o tome kad će se prodati dio imovine, kontrolira stanje računa i predstavlja jamstvo da će dugovi biti plaćeni.
Dogovori ministice pravosuđa Škare-Ožbolt s velikim ovrhovoditeljima (HT-om, HTV-om i HEP-om) da se ugroženim kategorijama stanovništva dugovi oproste ili da im se omogući obročno plaćanje, upućuju na to da i Hrvatska treba dobiti pravila za proglašenje osobnog bankrota. Dosljednja primjena Ovršnog zakona mora pretpostavljati socijalne drame. To se ne može izbjeći, ali će biti lakše uz pravila o osobnom bankrotu koja na isti način vrijede za sve neplatiše i sve vjerovnike.