Američki test
No, dok europskom gospodarstvu prijeti pad u još jednu recesiju, mnogi promatrači pitaju se nije li štednja zapravo štetna. Može li smanjenje državne potrošnje (ili porast poreza) dovesti do tako naglog pada gospodarske aktivnosti da dohodak dodatno padne, a fiskalni se položaj još više sroza?To nije vrlo izgledno s obzirom na način na koji funkcionira naše gospodarstvo. Štoviše, kad bi to bilo istina, poreznim rezovima smanjivao bi se manjak u proračunu jer bi brži gospodarski rast stvarao viši dohodak, čak i po nižim poreznim stopama. Ta je postavka nekoliko puta testirana u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje je za poreznim rezovima neizbježno uslijedio viši deficit.Europu danas zabrinjava omjer duga prema BDP-u. Naime, postoji strah da će pad BDP-a uzrokovan politikom štednje biti tako velik da će porasti omjer dugovaa. To je prilično važno jer investitori nerijetko koriste omjer dugova kao pokazatelj financijske održivosti. Tako bi manji deficit zapravo mogao povećati tenzije na financijskim tržištima.
Od 'vile povjerenja' do čudovišta
Međutim, vremenom niži deficit mora dovesti do manjeg omjera dugova, čak i ako se taj omjer kratkoročno pogorša. Konačno, većina modela koji se koriste za procjenu gospodarskih učinaka fiskalne politike upućuju na to da rezanje potrošnje, primjerice, kratkoročno smanjuje potražnju, ali se nakon nekog vremena gospodarstvo oporavi i vrati na prijašnju razinu. Stoga dugoročno gledajući, fiskalna politika nema trajni učinak (odnosno ima vrlo mali učinak) na gospodarske rezultate. To pak daje naslutiti da kakav god kratkoročni negativni učinak smanjena potražnja imala na omjer dugova, on će kasnije (dugoročno) potaknuti oporavak potražnje koji će se gospodarstvo vratiti na staru razinu proizvodnje.
Učinak trajnih rezova
Nadalje, čak i ako pretpostavimo da je učinak trajnih rezova javne potrošnje na potražnju i proizvodnju također trajan, smanjenje BDP-a i dalje predstavlja kratkotrajan fenomen dok niži deficit i dalje, godinu za godinom, ostvaruje pozitivan učinak na razinu duga.Taj je zaključak izveden bez spominjanja pojma koji Paul Krugman i neki drugi zajedljivo nazivaju "vilom povjerenja". U Sjedinjenim Američkim Državama doista bi bilo nerazumno očekivati da smanjeni deficit izazove niže premije rizika, i to iz jednostavna razloga što američka vlada već plaća nevjerojatno niske kamate stope.No, čak i bez ikakvih učinaka povjerenja, dvostranački Kongresni ured za proračun došao je do zaključka da rezanje američkog deficita doista smanjuje potražnju, ali da unatoč tome neizbježno vodi do manjeg omjera duga. To bi se i te kako trebalo odnositi i na članice eurozone kao što su Italija ili Španjolska, koje sada premije rizika plaćaju više od tri-četiri posto. Naime, u tim se zemljama vila povjerenja pretvorila u pravo čudovište.I tako dolazimo do ključnog pitanja: što je važnije, kratkoročni ili dugoročni utjecaj rezanja deficita na omjer duga i BDP-a?Potencijalni kupci talijanskih desetogodišnjih obveznica trebali bi uzeti u obzir dugoročni utjecaj rezanja deficita na razinu dugovanja, a prilično je sigurno da će on biti pozitivan. Naravno, neki igrači na tržištu možda se ne vode racionalnim mišljenjem, pa zahtijevaju više premije rizika zbog kratkoročna pogoršanja omjera dugovanja. No, oni koji se usredotoče na kraći rok riskiraju gubitak novca jer će njihova premija rizika pasti kad se omjer dugova u konačnici preokrene.
Odgađanje rješenja
Ako se odustane od politike štednje iz straha da će financijska tržišta ostati slijepa na budućnost, to bi samo odgodilo dan konačnog obračuna jer bi omjer dugovanja u konačnici dugoročno porastao. Štoviše, vrlo je izgledno da bi, primjerice, Italija plaćala nižu premiju rizika da ima veći deficit.Za prezadužene članice eurozone trenutačno bi bilo jako opasno odustati od politike štednje. No, bilo koja zemlja koja zapadne u razdoblje povišena odvraćanja rizika uz velika dugovanja morat će birati između nekoliko zala. Manje je zlo u tom slučaju primjena vjerodostojna plana štednje, čak i ako on pogoršava kratkoročno cikličko gospodarsko stezanje.
© Project Syndicate, 2012.
Daniel Gros, ravnatelj je Centra za europske političke studije