Naplata glavnice iz stečaja
Od isplaćenog je iznosa kredita većinu HFP prijavio u stečajnu masu, s pripadajućim kamatama od čak 1,23 milijarde kuna, dok je HFP uspio naplatiti tek 331,8 milijuna kuna, i to samo glavnicu, s tim da taj iznos obuhvaća i zajmove naplaćene ovrhom nad založenim nekretnimama. Čak više od naplaćenih kredita je i iznos onih koje je HFP otpisao (381,7 milijuna kuna). Svega 5,5 milijuna kuna, u što je uključen i iznos kamata, HFP je i sudski utužio. HFP-ov NO ocjenjuje da se praksa kreditiranja nije pokazala svrsishodnom i ekonomski opravdanom. Manjkavim ističu i razinu odgovornosti uprava i NO-a u tvrtkama kojima se davalo kredite koji nisu praćeni jasnim poslovnim planovima. Štoviše, nadzornici tvrde da se istodobno znalo donositi ekonomski neracionalne odluke, no ne navode o kojim je tvrtkama riječ.
Neracionalne odluke
Utvrdili su i da tvrtke kojima je pomagano u pravilu nisu vraćale, nego bi nakon dospijeća tražile prolongiranje obveza, što bi HFP i odobrio na još godinu dana. Koliko je visok iznos odobrenih kredita govori i podatak o dividendama koje je HFP "ubrao" od tvrtki iz portfelja u još dužem razdoblju, od 1993. do kraja 2010. - ukupno 906,7 milijuna kuna. Ne računajući 1993. kao prvu godinu rada, kad je s tih osnova "sjelo" 3,9 milijuna kuna, najmanji priljev bilježi se lani, 10,3 milijuna kuna. Rekordna godina po uplaćenoj dobiti tvrtki za HFP bila je 2002., s gotovo 174 milijuna kuna.
Davanje kredita
Tko je dobio najviše
Kredite HFP-a dobila je 151 tvrtka, a čak polovicu je dobilo 10 tvrtki - Borovo (190 milijuna kuna), Vinka (107 milijuna kuna), Vjesnik (94,5 milijuna kuna) Belje (86,4 milijuna kuna) Jadran Crikvenica (60 milijuna kuna), Željezara Split (54,7 milijuna kuna), Croatia Line (52 milijuna kuna), Vupik (51,5 milijuna kuna), Željezara Sisak (49,7 milijuna kuna) i Dalmacijavino (48,6 milijuna kuna) .
Kontrola korištenja novca
U izvješću se NO ne izjašnjava o zakonitosti rada Fonda ili kontroli korištenja financijskih sredstava zbog, kako je pojašnjeno, činjenice da je od osnutka NO postojao svega 11 mjeseci. U tako kratkom roku nije uspio ostvariti ni zakonsku obvezu nadzora nad uporabom materijalno-financijskih sredstava niti se stigao baviti analizom ekonomske opravdanosti pojedine odluke, no i sami nadzornici konstatiraju da izvješće upućuje na nužnost postavljanja novih ciljeva i promjenu poslovne politike u upravljanju državnom imovinom.