Andrej Šketa, Ljubljanska burza
Većinski vlasnik Ljubljanske burze je Bečka burza, jedna od većih u Europi. Otkud onda Ljubljanska burza u istoj priči s regionalnim burzama?
Nikada tako jedna velika grupacija kao Bečka burza nije zatvorena za suradnju. Bilo bi glupo i besmisleno da se odbacuju potencijali i mogućnosti koji bi se mogli iskoristiti u budućnosti. Slovenske kompanije, poput Krke, Mercatora, Gorenja i Telekoma Slovenije, tvrtke su koje ostvaruju više od 50 posto prihoda izvan Slovenije i kao takve su zanimljive svim ulagačima. Regija je za nas prirodno ekonomsko područje i kao takve nas vide i iz inozemstva. Kada s Bečom izlazimo na “road show” u Americi, čiji analitičari rade detaljne analize kompanija koje posluju u istoj regiji, puno puta se takve usporedbe rade s kompanijama iz Srbije, Hrvatske, Bugarske, Rumunjske. To je jedno područje koje ne možemo izbjeći tek tako, ne mogu se slovenske kompanije uspoređivati s japanskima. To je prirodno i nije štetno ni za jednu ni za drugu stranu. Ljubljanska burza ima mogućnost odlaziti s Bečom, a s druge strane surađivati s regijom. Tu nema dileme.
Prije nekoliko mjeseci Ljubljanska je burza donijela strategiju razvoja kao i nova pravila. Zašto?
Kad je kriza pokazala da ova situacija nije pitanje samo jedne godine, nego na neki način pitanje promjene financijskog sustava, posebno po načinu financiranja kompanija, prošle smo godine napravili detaljne analize što i kako trebamo napraviti kako bismo stvorili rast gospodarstva. Sve naše mjere predstavili smo u tri paketa. S jedne strane tu je poverenje, bilo stranih, bilo domaćih investitora u kompanije i gospodarstvo u koje ulažu. S druge strane riječ je o ponudi i potražnji. U segmentu povjerenja stoji, primjerice, bolje korporativno upravljanje. Točno su napisane mjere što se i kako treba raditi. O tome razgovaramo s udruženjem menadžera i članovima upravnih odbora. U segmentu povjerenja vrlo je važan i odnos države kao značajnog vlasnika u Sloveniji. Stav tržišta je da su takve kompanije ponajprije javna dionička društva pa onda državna. Iako se nekada razmišlja da je situacija obrnuta. Na strani potražnje želimo otvoriti inozemstvo. Također ono što u Sloveniji još nije zaživjelo, a imalo bi sigurno pozitivan utjecaj na burzu, da mirovinski fondovi više ulažu u dionice.
Sada, znači, ne ulažu?
Imaju mogućnost u manjem dijelu, no oni imaju obvezu jamčiti prinos od jedan posto, zbog čega je njihova ulagačka politika pasivna – obveznice i dijelom u novčane fondove. Zašto bi riskirali kad među njima nema veće konkurencije?
Kako funkcionira nova strategija?
Općenito, kada promatrate Ljubljansku burzu i njezine članove, promijenili smo trgovačku platformu. Sada koristimo Xetru preko koje se možete priključiti bilo gdje. To je gotovo više kao mreža, a ne trgovinski sustav. Primjerice, banka u Madridu se može priključiti i za dan-dva raditi u Ljubljani. Članovi su se zbog te strategije odrekli kočenja domaćeg tržišta i njegova držanja u domaćim rukama gdje su svi radili kroz njih. Znaju da se otvaranjem tržišta i prihvaćanjem novih standarda i njima otvaraju nove mogućnosti. Jedan od prvih efekata strategije je Xetra. Otvaranjem tržišta naši će članovi svojim lokalnim ulagačima tako ponuditi proizvode četiriju burzi, razne derivate gdje se trguje energentima, plinom. Imate pristup proizvodima kojih još nema drugdje u regiji, odnosno preko Ljubljane će se moći trgovati gotovo svim financijskim instrumentima. U kratkom roku će to biti moguće. Postavili smo Xetru kojom se svi ti proizvodi mogu dobiti. Iako smo članica EU, potrebno je uskladiti svu regulaciju s europskom. Sljedeće će se godine sve usuglasiti i bit ćemo dio jedinstvenog tržišta središnje Europe.