“Dolazak i izvid problema – 80 kuna. Potrošni materijal – 200 kuna. Montaža – sto kuna. Posao, jedan sat – sto kuna”, otprilike tako izgleda tipični račun za obrtničke usluge, kakve su stanari u zgradama, ako popravke u zgradi naručuju legalno, preko svog zajedničkog računa, dužni potpisivati i podmirivati, piše Novi list.

Svaki obrtnik, bez obzira na to da li se radi o električaru ili bravaru, samo dolazak naplaćuju sedamdeset, osamdeset pa i do sto kuna, a zatim i izvid problema, makar on trajao i pola minute. Potom naplaćuju potrošni materijal, njegovu montažu ili sam popravak, a na kraju onda i posao. Postavlja se pitanje tko određuje i kontrolira te cjenike te imaju li građani, pored jednakih cijena, mogućnost izbora.

“Ako je neka djelatnost regulirana posebnim propisom, mi tu nemamo previše moći”, rekli su za Novi list iz Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja. Drugim riječima, pojašnjavaju, ako su obrtničke cijene rezultat nekog drugog propisa ili odluke lokalne samouprave, zakoni koji štite tržišno natjecanje tu nisu mjerodavni. Stvari će se bi se trebale promijeniti ulaskom Hrvatske u EU, čija će se pravna stečevina o zabranjenim sporazumima i zloupotrebi tržišta direktno primjenjivati i kod nas, imat će jaču snagu od nacionalnog zakonodavstva, što će i AZTN-u omogućiti da ulazi u djelatnosti koje su sada za njih potpuno zatvorene, poput ovih, reguliranih vlastitim propisima.

(pd)