22. prosinac 2011.| Darko Bičak

Novo lice sindikalne solidarnosti

Stanu li uz novu vladu sindikati iz industrije i ostatka realnog sektora, teško je očekivati da će javne i državne službe zadržati nedodirljiv status

Hrvatska sindikalna scena definitivno doživljava velike transformacije. Sindikat metalaca otvoreno poručuje da će podržati rezove nove vlade u javnom sektoru i da je gotovo sa sindikalnom solidarnošću. Ista je situacija i u zdravstvu, gdje su posvađani sindikati spremni, umjesto države, obaviti "prljavi posao" te zagovarati smanjivanje prava i otpuštanje u sektoru koji oni ne pokrivaju. Povrh svega, hrvatski sindikat trgovine optužuje za "izdaju" istovjetni slovenski zbog protivljenja prodaji Mercatora Agrokoru.

Nedvojbeno je da će s novom garniturom u Banskim dvorima doći do znatnijih promjena u organizaciji javnoga sektora, što u konačnici znači i smanjivanje prava većine zaposlenih te rezanje radnih mjesta. Kako će se sindikati postaviti prema izglednoj izmjeni Zakona o radu, teško je reći. Vjerojatno će se prvi na udaru naći oni koje zastupa Sindikat javnih i državnih službenika. Procjene govore da je gotovo 30 posto zaposlenih u tom sektoru višak, dok bi ih još toliko trebalo preraspodijeliti unutar sustava. Dosad je zadiranje u tu materiju bila tabu tema, a čelnici toga sindikata, uz više ili manje prešutno odobravanje ostalih granskih sindikata kao i središnjica, uvijek su uspijevali odgoditi odlučnije reforme. No, stanu li uz Vladu "ozbiljni" sindikati iz industrije i ostatka realnog sektora, teško je očekivati da će javne i državne službe zadržati nedodirljiv status. Ne treba, međutim, imati iluzija da će se Sindikat javnih i državnih službenika predati. Dovoljno je podsjetiti na to da je prije nepune dvije godine pokrenuo potpisivanje peticije za referendum zbog minornih izmjena ZOR-a u javnom sektoru. Tada je, što zbog snage i brojnosti članstva, a što zbog načelna stava da je Vlada Jadranke Kosor na pogrešnu putu, u akciji svih sindikalnih središnjica prikupljeno gotovo 800 tisuća potpisa. No, uz malo Vladine diplomacije, sindikalna je akcija propala. Nakon propasti referenduma o novome ZOR-u, niti jedan sindikat nije uspio organizirati ozbiljniji prosvjed proteklih godina, a povoda nije nedostajalo. Stvar je kulminirala za praznik rada, kada nije održana ni tracionalna povorka zagrebačkim ulicama. Da je pet sindikalnih središnjica previše na oko 1,4 milijuna radnika, od čega je samo njih 400 tisuća učlanjeno u neki sindikat, jasno je valjda svima osim sindikalnim čelnicima...

Niste pretplatnik?

ključne riječi

Moje pretplate

komentari (3)

Pero722:22
21.12.11.


Najviše štete Hrvatskim radnicima napravili su razni sindikati , kojih u Hrvatskoj ima čak 750 .

Sjetite se kako su naguzili radnike i oporbu (koja im je dala potporu) i kad su skupili 800.000 potpisa za referendum o ničemu .

Uglavnom su tu bili najaktivniji sindikati iz Javnih službi .

Važno je znati da je iz Realnog sektora otkaze dobilo 160.000 radnika a u Javni sektor se zaposlilo 2.500 novih radnika .

Kirin23:40
21.12.11.

Mafijaška bagra!

osi318:30
22.12.11.

nije mi jasno gdje je autor članka opazio "sindikat industrije i realnog sektora"? takvo što uopće ne postoji, sindikati djeluju samo u državnim i paradržavnim tvrtkama kao agrokor, dok ih kod pravih privatnika jedva da ima.

stvar je u tome da su zahtjevi sindikati uvijek tako drski i neodgovrni da ih mogu ispuniti samo tvrtke koje su u povlaštenom položaju na tržištu, ili državne tvrtke, dok tvrtke koje nitko u politici ne podupire imaju samo dvije alternative - ili neutralizirati sindikat na svaki način ili staviti ključ u bravu.

to, naravno, dovodi do situacije da u mnogim privatnim tvrtkama radnici ne mogu zaštiti ni osnovna prava, no za to je isključivo kriva politika, jer se političari apriori postavljaju na stranu sindikata, pa tek kad se oni "dogovore", onda zajedno postavljaju ultimatume poslodavcima, što je nečuveno, a sindikati uvijek idu izravno na pregovore s vladom, potpuno zaobilazeći poslodavce, što je još nečuvenije.

jedini smisao odnosa poslodavci-sindikat je da vlada stoji po strani, jer bi tada sindikati morali izravno preuzeti odgovornost za uništenje industrija u kojima postavljaju nemoguće zahtjeve, dok bi sindikati pregovaračkom snagom držali poslodavce u razumnim odnosima.

u svijetu ima puno politilčara-populista, no rijetko čujem da neka vlada nastupa kao agent sindikatima, jer to naprosto blokira cijeli sustav privrede.
Citiraj Ubaci link Podebljaj tekst Nakosi tekst Podcrtaj tekst
broj znakova: 4000 Pošalji poruku