31. ožujak 2006.| Teuta Franjković
Novac, moda i rock 'n' roll
E taj je vikend trebalo preživjeti! Skupi šampanjci, top-modeli, automobili, strani rockeri iz podgrijanih bendova iz osamdesetih, bogati Hrvati i urednici političkih TV emisija, jazz i novokomponirane spisateljice... I sve to u dva-tri dana (i noći, naravno)
Prošli je vikend vrvio događajima tako netipičnim za našu metropolu. Bilo je svega, hrane, skupog šampanjca, finog vina, top modela, bogataša (starih i novopečenih).
Lana, Josipa i Alka sačinjavale su onaj spisateljski i intelektualni dio (aha... znam). I iako sam krajičkom oka na jednom od događanja uhvatila i Lanu K., Lana B. jednostavno nije bila vidljiva. Koja šteta. Mogla sam imati show od tri Lane "live on air".
All that jazz
Počnimo, od početka. Na koncert jednog od najpoznatijih jazz pijanista bilo je pozvano i 50 najbogatijih Hrvata. Kako sam samo letimično prešla preko njihovih fotografija objavljenih nekoliko dana prije u jednom hrvatskom tjedniku, nisam baš mogla raspoznati lica, ali pretpostavljam da ih se nije pojavilo baš toliko. Jedna banka organizirala je i prigodan domjenak gdje se mogla vidjeti politička krema lijepe nam naše. Moram priznati da mi ih je ponekad žao, jer kad vidim s kojom strašću navaljuju na besplatne išlere i traminac jasno mi je da je nemaju vremena od pustog posla sjesti i pojesti nešto kao ostatak nas smrtnika. Dok oni ispijaju drugu butelju i upravo se spremaju na monolog u maniri Fidela, njihove lijepe pratilje kiselim osmijehom prate čitavu manifestaciju, a neke se odvažnije usude prosiktati: "Luka, pripazi. Već si popio jednu." No ne zamjeram im, ionako iza svakog uspješnog politič... Hrvata stoji vita jela Hrvatica. Smaragdna dvorana zagrebačkog top hotela, predivan strop, udobne stolice, dva glasovira, neki jazz duo i napokon on: King himself, svirao je na vjenčanju porno maga Larryja Flinta ali i na domjenku Kevina Costnera. U razmaku između spomenutog dua i zvijezde večeri izlazim u krizni stožer (znate ono: ten - mat, ruž - zadovoljavajući, frizura - postojana, i malo trovremenskog Tafta za dodatnu sigurnost) i na vratima me susreće On. Predstavlja se kao Joe (vrlo originalno) i obećaje mi brda i doline ako uđem natrag i poslušam njegove simfonije. Sa smiješkom kimam glavom i odlazim uz riječi 'in a minute, really' i odlazim dalje s namjerom da tamo i ostanem. Nije baš da je Joe nimalo privlačan očalinko u "najboljim" godinama, pa niti to da je riječ o amerikaniziranom Austrijancu hrvatskog porijekla sa presmješnim englesko-rusko-njemačkim naglaskom. Čak ni to da mu je količina gela u kosi odgovarala površini namašćenog stupa hrabrosti rimskih gladijatora. Stvar je da ja zaista, ali zaista ne volim piano jazz. Jednostavno ne volim!
...A mogla sam imati brda i doline...
R 'N' R umara
Pomak u sljedeću prostoriju bio je ekvivalent narnijskom ormaru. Nova dimenzija, novi ljudi, nova hrana (neke mini čokoladice), a i piće koje se plaća. A. i ja stoički smo podnijele bezobrazno visoke cijene i odlučile živjeti u skladu s osnovnim motom svjetskih hedonista - jednom se živi. Stolić u malenom separeu, čaša vina (Plančić, 2003.) i spremnost za nove tračeve. I taman kad sam joj objašnjavala razliku između strasti i sigurnosti u dugogodišnjoj vezi prišao nam je sredovječni plavušan s zanimljivo odabranim okvirima i na vrlo dobrom britanskom naglasku upitao bismo li popile piće s njim i 'the guys'. I baš kad sam se spremala za odrješito "milost ne tražim niti bih vam je dala" u stilu nekih prošlih palih heroja, osjetila sam njezin ubod pod rebra koji je mogao značiti samo: shut up or I'll kill you! Poslušala sam je i u maniri moje mile Coco (Coco Chanel the 2nd - West Highland White Terrier, ocjena: vrlo perspektivan) odcupkala za njom u ogroman separe odvojen debelim užetom. Tamo je bilo još par plavušana i jedan crni koji mi se odnekud učinio poznatim. Taj crni je u maniri drogirane rock zvijezde odglavinjao nekamo u pratnji dvaju djevojaka a mi smo ostale sjediti sa Martinom, Andyjem, Vinceom i još nekima kojima sam nažalost zaboravila ime. U jednom trenutku povezala sam konce (i odlučila ovu kolumnu preimenovati u 'Dnevnik jedne plavuše') jer sam shvatila da su "dečki" zapravo članovi jednog od legendarnih rock bandova koji su žarili i palili tijekom 80-ih godina prošlog stoljeća, nakratko stali, rehabilitirali se i nastavili (kako stvari stoje - starim tempom). Zagrebački koncert bio je dio njihove turneje a osim što su u dotičnom hotelu ostali, dečki su prošetali i Cro-a-Porterom, jednim od najvećih modnih događanja na Balk... u Hrvatskoj. Odjednom, vino i sve ostalo bilo je besplatno, A. je bila model a ja financial journalist (koji daje savjete o financiranju - oh, Bože, strašno). Mlade su djevojke (poznata i nepoznata lica) dolazile i odlazile, a mi smo razgovarali o globalnim temama kao što su krema za lice tekstopisca Martina (La Mer, 1900 kn), ulaganja u istočna tržišta tour organizatora Andyja i mogućim gay afinitetima one dvojice kojima sam zaboravila ime. U neko vrijeme, show was over, previše je ljudi nahrlilo a ja sam se osjetila spremnom - za krevet, u 4 ujutro. Glamurozan bijeg od već pomalo napornih rokera, ispadanje cipele (vraćanje po istu), dozivanje taksija i upadanje u nj sa zadihanim: "Jarun, molim vas" (o zašto nisam mogla reći Upper West Side, zašto?!?) i još je jedna noć bila gotova.
Modna žeđ
Treći i zadnji dan već sam bila iscrpljena te sam navukla traperice i majicu i doklatarila se na VIP Party u sklopu završetka spomenute modne manifestacije. Sa sobom sam povela svoju milu M. i njenu dragu prijateljicu i još nekoliko ljudi. Iskreno, uvijek me pomalo strah na takvim elitnim okupljanjima. Stali smo tako uz zid s čašama i s neskrivenom znatiželjom poput turista u Louvreu promatrali slavne i one koji se takvima osjećaju. Svi su bili tu: Onaj koji izvrsno vodi i najdosadniju političku emisiju, onaj komu više nitko ne želi doći u njegovu političku emisiju, onaj kojemu su nedavno ukinuli političku emisiju i onaj koji se sprema na pokretanje nove emisije - političke dakako. Tu su i spomenute novokomponirane spisateljice, supruge buduće, sadašnje i bivše, ljubavnice i one koje su se takvom nečemu nadale. Ne smijemo zaboraviti niti marginalne alternativce, gay pobornike, ministrice s ekstenzijama i idejne zagovornike populističkih metoda nebrijanja brade više od mjesec dana s naglaskom na "boemski šik". Hrana loša. Osim čokoladica i nekolicine prebrzo razgrabljenih kanapeića nije se nudilo gotovo ništa. Piće: skupo, osim Cole Light (hvala Mu za to) i vode u boci (koju nitko nije pio). Atmosfera: pretjerano nabijena željom da se vidi i bude viđen začinjena s malo prave mode jer, ne biste vjerovali - naši kreatori su zapravo naučili pravo značenje riječi visoka moda. Još kad bi u potpunosti odustali od asimetričnih kožnih modela koje su manekenke pretvarali u protagonistice Wayneovih filmova, smiješi nam se vesela budućnost. Tako je nešto izjavila i jedna od naših najpoznatijih tenisačica koja se uskoro i udaje (čestitam). Izjavila je kako su modeli zaista svjetski i oku ugodni no, njena će vjenčanica ipak doći iz modne kuće Celine. Kreirat će je Hrvatica Ivana Omazić, kreativna direktorica. Presuda: Podržavamo! Samo molim vas ne bacajte pred svima bukete u krilo svojih odabranika - malo je ipak pretacky.