Nadležnost
Ustavni sud je u više navrata naglasio kako nije nadležan za usklađivanje sudske prakse, te je tako svojom odlukom naglasio "...člankom 118.stavak 1. Ustava propisano je da Vrhovni sud RH, kao najviši sud osigurava jedinstvenu primjenu zakona. Sukladno tome, Ustavni sud nema u nadležnosti usklađivanje sudske prakse..." U istoj odluci sud zaključuje kako zbog neusklađene sudske prakse ne proizlazi osnovanost navoda o povredi ustavnog prava na pravično suđenje. Moguće bi bilo zaključiti da do povrede ustavnog prava dolazi samo ako niži sudovi povrijede usklađenu praksu. Zakon o parničnom postupku predvidio je u članku 382. posebnu reviziju kako bi tranke mogle tražiti da Vrhovni sud odluči povodom neusklađene prakse drugostupanjskih sudova. Na prvi pogled primjerno rješenje koje omogućuje svima ostvarenje prava na sudovanje prema usklađenim odlukama. Međutim, zakonodavac je napravio propust kojim je zahvatio cjelokupno trgovačko sudstvo, odnosno sve pravne osobe koje se obraćaju sudu radi trgovačkih sporova. Poznato je da postoji samo jedan drugostupanjski sud (Visoki trgovački sud) u odnosu na sve trgovačke sudove u RH. Činilo se da je gramatička nepreciznost zakona koji se poziva na praksu "drugostupanjskih sudova" nevažna jer je cilj svima omogućiti to pravo.
Svrha ili način pisanja
Ipak, Vrhovni sud zaključuje da je ta gramatička nepreciznost ipak važna i da treba zakon tumačiti gramatički, a ne prema svrsi koju je ta norma htjela ostvariti. Sud u toj odluci zaključuje "...kako revident sam tvrdi da je riječ o različitoj sudskoj praksi na istom i to jedinom drugostupanjskom trgovačkom sudu u RH, to predmetna revizija nije dopuštena jer nema niti se može očekivati nepodudarnost sudske prakse između dva ili više drugostupanjskih sudova." Takav stav Vrhovnog suda je gramatički pravilan, mada istodobno i paradoksalan. Naime, ako je cilj uskladiti prasku različitih sudova, tada je svakako još potrebnije uskladiti praksu - istog višeg suda. Do tada, ostaje nam da prognoziramo rezultate odluka prema načelu "ovisno kod koga dođe". Dobar pravni teoretičar bi mogao takvo stanje i pohvaliti jer se u tome očituje neovisnost odlučivanja svakog pojedinog suca. Još bolji teoretičar bi mogao ipak dalje naglasiti da je neovisnost odlučivanja pojedinih sudaca ne treba prijeći u nesigurnost sustava.
Mićo Ljubenko
Gramatika
Mala greška, velike posljedica
Vrhovni sud u svojoj odluci zaključuje "...kako revident sam tvrdi da je riječ o različitoj sudskoj praksi na istom i to jedinom drugostupanjskom trgovačkom sudu u RH, to predmetna revizija nije dopuštena jer nema niti se može očekivati nepodudarnost sudske prakse između dva ili više drugostupanjskih sudova." Takav stav Vrhovnog suda je gramatički pravilan, mada istodobno i paradoksalan. Naime, ako je cilj uskladiti praksu različitih sudova, tada je svakako još potrebnije uskladiti praksu tog istog višeg suda prije nego što se komentira rad drugih sudova.