Eurozona je na putu u duboku recesiju. S obzirom da se radi o jednom od najvećih i najrazvijenijih svjetskih gospodarstava, ta je činjenica – u sustavu snažno globalno povezanih lanaca nabave – uzeta zdravo za gotovo, piše Business Insider.

David Korowicz, fizičar i stručnjak za ekologiju ljudskog sustava, nedavno je objavio studiju o globalnom kolapsu sustava. Studija istražuje rastući sistemski rizik koji buja u globalnim i financijskim sustavima. Koristeći kompleksne sistemske analize, Korowicz objašnjava kako će se sljedeći veći ekonomski šok koji će se dogoditi idućih tjedana, naprimjer neuspjeh veće banke ili izlazak zemlje iz eurozone, kao zaraza brzo proširiti putem globalnih lanaca nabave, što će uzrokovati “nepovratan kolaps globalne ekonomije”. Upozorava da u idućoj krizi “niti bogatsvo niti geografija neće pružiti zaštitu. Naša razvijena međusobna ovisnost znači da smo svi u tome”.

Ovo su neki od glavnih zaključaka studije:

1. Povezanost u globalnoj ekonomiji raste vrlo brzo. U 2005. godini 2 milijarde uređaja bilo je povezano. Pet godina kasnije taj se broj utrostručio i dosegao 6 milijardi. Očekuje se da će do 2015. godine 16 milijardi uređaja biti povezano. Interakcija nabavnih lanaca iznosi desetke milijardi – jer su nabavni lanci kao dijelovi proizvedeni i zajedno ugrađeni u veće dijelove još većih dobara…

2. Financijski šokovi mogu se proširiti diljem svijeta u sekundi. Nekoliko je primjera iz prošlosti koji to potvrđuju: propast Lehman Brothersa 2008. godine i krah burze dionica 2010. godine. Oni dokazuju koliko se brzo nemir može proširiti kroz snažno povezana tržišta.

3. Gradovi više ne drže zalihe hrane i drugih dobara za slučaj nužde. Moderni gradovi drže količinu hrane dovoljnu za tri dana. Napredna gospodarstva koriste iznimno učikovit “Just-In-Time” sustav, jer mogu pratiti potražnju za dobrima u stvarnom vremenu i mogu se brzo prilagoditi promjenama. Opasnost tog sustava je u tome što ne postoji dovoljno zaliha za hitne i izvanredne situacije.

4. Strane zemlje i bankarski sustavi podložni su brzom širenju zaraze. Spašavanje insolventnih banaka u stranim zemljama ne rješava problem rizika. Rizici su samo premješteni i s vremenom uvećani. Španjolska je dobar primjer. Ta je zemlja izvlačila svoje banke iz problema, no tim je postupkom povećala vlastiti dug, što uzrokuje zabrinutost oko fiskalnog zdravlja te zemlje. Banke su kupovale španjolske državne obveznice i postale još insolventnije. Banke diljem razvijenog svijeta drže obveznice svojih zemalja, što povećava ukupan sistemski rizik.

5. Globalna ekonomija više ne može podržavati slabe karike u lancu. Neke su se zemlje s krizom suočile još ranije – kao Argentina 2002. godine. S obzirom da je svjetska ekonomija bila relativno stabilna i zdrava, bila je u mogućnosti apsorbirati utjecaj argentinske dužničke krize. Svjetska ekonomija više nije zdrava i stabilna. Svi znakovi upućuju na to da se nazire usporavanje globalne ekonomije uoči prelijevanja europske recesije na azijsko tržište, što i tamo uzrokuje usporavanje rasta. Stoga, još jedan bankrot ne bi bio lako apsorbiran.

6. Ekonomska kontrakcija fundamentalno je inkompatibilna s međunarodnim financijskim i monetranim sustavima. Globalna ekonomija bazira se na ekspanziji kredita – novi dugovi nastaju kako bi se riješile kamate starih dugova. Kada je ekonomija u kontrakciji, kao što je u Europi, sposobnost podmirivanja starih dugova nestaje i dužnici postaju insolventni.

7. Stabilnost globalne ekonomije u potpunosti ovisi o rastu energetskih tokova. Korowicz smatra da rastuća kompleksnost sustava gura sustav sve dalje i dalje od ravnoteže – i uzima sve veću količinu energije kako bi se održao taj trend. Ravnoteža ne postoji u kompleksnim sustavima kao što je globalna ekonomija jer se stvari konstantno mijenjaju.

8. Ideja da nadziremo globalnu kompleksnu ekonomiju je – mit. Deseci milijardi interakcija između nabavnih lanaca, koje se odvijaju oko nas, prekomplicirane su da bi ih itko mogao u cijelosti vidjeti i razumijeti. Političke odluke temelje se većinom na zastarijelim ekonomskim modelima, kod kojih su parametri prilagođeni uvjetima stabilne ekonomije.

9. Struktura globalne ekonomije ovisi o kontinuitetu povijesnih uvjeta. Postoji petlja negativne povratne veze. Automatski stabilizatori su konstruirani za ublažavanje ekonomskih šokova i vraćanje sustava u stabilnu domenu. Međutim, ukoliko automatski stabilizatori ne uspiju, može nastati pozitivna petlja povratne veze, gdje se negativni događaji međusobno hrane. Na primjer, ukoliko se ne uspije u izoliranju efekata nastalih kao posljedica propasti banke može doći do kaskadnog vala propadanja u financijskom sustavu, koji se udaljava od stabilne domene u kojoj mora poslovati.

10. Pozitivna petlja povratne veze znači da infrastruktura slabi ubrzanim tempom uslijed kontrakcije. Ekonomska kontrakcija hrani se sama sobom. Korowicz pojašnjava kako se ova vrsta procesa odvija: kada je ekonomija u kontrakciji, potrošači imaju manje sredstava za trošenje na usluge. Pad zarade značio bi da će prihod u odnosu na fiksne troškove pasti. Kako bi se ostalo u mreži potrebno je podići cijene usluga, što će odvući neke potrošače a ostale navesti na to da koriste manje usluga. Zarada od usluga nastavlja padati, što uzrokuje nova poskupljenja…itd.

11. Ekonomske krize uzrokuju socijalnu fragmentaciju i šire strah. Uobičajni su rast nacionalizma i sumljičavost prema strancima. Ovo se, kako kriza raste, učestalo pojavljuje u Europi. Nijemci upiru prstom u Grke, a Grci u Nijemce.

12. Svijet ostaje bez jeftinih izvora energije. Povećanje dubomorskih aktivnosti i potražnja za resursima sve skupljim sredstvima sugerira da ostajemo bez jeftinih izvora energije. Ukoliko nova naftna polja ne ponude dovoljno energije u odnosu na uloženu energiju, ostat će nerazvijena. Korowicz kaže da čelnici naftnih kompanija nisu zabrinuti zbog naftnih zaliha, nego naftnih tokova. Ako nafta prestane teći, prestat će i ekonomske aktivnosti.

13. Ograničenja hrane uzrokuju socijalni stres. Globalni dobavljači hrane sve se više suočavaju s nekoliko ograničenja. Velike suše u regijama kao što su SAD i Indija također odmažu. U korist proizvodnji hrane ne idu ni procjene da je za proizvodnju jedne kalorije hrane potrebno između 6 i 10 kalorija fosilnog goriva.

14. S pojavom svake sljedeće krize, raste njezina snaga, na što svijet jednog dana jednostavno više neće bit spreman, zaključuje Korowicz.