Primjerice, ako pacijent nije svoje smetnje mogao ‘liječiti’ na moru udišući čist zrak sa česticama soli, propisan mu je boravak u rudnicima soli i špiljama koje su obložene solju. Učinak je bio isti.Tako su Poljaci svoje rudnike soli sredinom prošlog stoljeća iskoristili za medicinski turizam, promičući liječenje respiratornih smetnji boravkom u slanom rudniku, što je bio ekvivalent morskom zraku. Primjer su slijedili i Rusi, koji su u Karpatima osnovali bolnicu sa prvim slanim sobama na svijetu za liječenje dišnih tegoba, a kasnije su uvidjeli i korist takvih tretmana i na druge zdravstvene probleme, poput alergija i drugih kožnih oboljenja. S vremenom su te arhaične metode lagano zaboravljene, da bi svoju renesansu doživjele danas, na početku trećeg tisućljeća, kada tražimo sve prirodnije pristupe i životu i liječenju.Osim klasičnih načina liječenja astme, bronhitisa, alergija, virusnih infekcija, kroničnih infekcija uha, grla, nosa, bolesti gornjih dišnih puteva poput rinitisa, sinusitisa, laringitisa, tonzilitisa, pušačkog kašlja, te na koncu kožnih problem kao što su ekcemi, dermatitis, psorijaza, bolovi u zglobovima, ali i umor, iscrpljenost i stres, protiv svih tih boljki može se boriti i haloterapijom. Kako je boravak u rudnicima soli danas gotovo nemoguć, sol je iz rudnika došla u naše susjedstvo, točnije u takozvane slane sobe.
Prvi centar slanih soba u Hrvatskoj, Vivasol, otvoren je u Osijeku 2007. godine. Sunčana Petrić prva je u Hrvatskoj predstavila takav aseptičan i zatvoren, ali ugodan prostor koji svojim izgledom imitira slanu spilju. ‘Iskustva kroz povijest otkrila su ljekovitost prirodnih slanih spilja i rudnika soli u liječenju dišnih putova, alergija i kožnih bolesti. Na temelju tog iskustva i moderne tehnologije, te potvrde kliničkih istraživanja i inženjerske domišljatosti kreirana je slana soba, koja je djelotvornija od prirodnih slanih spilja ili rudnika soli’, kazala je Petrić.A gledajući na televiziji prilog o osječkoj slanoj sobi, Jasminka Cvitanović došla je na ideju da i u Zagrebu otvori centar koji bi zainteresiranima pružao takav pristup liječenju. Ostavila je tadašnji stalni posao i odlučila se za pravi poduzetnički pothvat.‘Htjela sam neki novi životni izazov, nisam mogla prihvatiti ograničenja koja sa sobom nose fiksno radno vrijeme i fiksna plaća, te da nakon toga slijedi mirovina. Jednostavno mi je trebalo više adrenalina’, priča Cvitanović te dodaje da je ona ipak osoba koja je u 45. godini skočila bungee jumpom sa šibenskog mosta.Angažirala se cijela obitelj, prvo je trebalo pronaći pravi poslovni prostor i nabaviti sol. Lokacija u Derenčinovoj ulici u centru Zagreba pokazala se idealnom, pa je u roku od dva mjeseca prilagolila prostor te iz tuzlanskih rudnika šleperom dopremila 5,5 tona soli.‘Imamo dvije slane sobe, jednu za djecu, a drugu za odrasle.
Osim soli, koja je glavni faktor tih soba, najveći posao obavlja halogenerator, uređaj koji stvara glavni ljekoviti učinak slane sobe raspršujući suhe slane aerosoli prirodne kamene soli stvarajući mikroklimu kakva se nalazi u slanim spiljama’, objašnjava Cvitanović. Boravak u slanoj sobi je blagodat za cijeli organizam, a metoda je prikladna za djecu, odrasle, trudnice i starije osobe. U dječjoj sobi se djeca igraju kao na plaži koristeći kantice i lopatice, ili slažu kockice, a za potpuni ugođaj uvijek možete ponijeti njihov omiljeni CD sa dječjom glazbom ili pričom. Djeca u sobi borave sa roditeljem, odnosno sa osobom koja ih je dovela, dok odrasli uživaju u relaksirajućim foteljima iz meditativne glazbu te opuštajuću rasvjetu koja doprinosi ugođaju. Terapija za odrasle traje 40 minuta i stoji 100 kuna, a 20-minutna terapija za djecu 50 kuna, s tim da je za pratnju besplatna. Umirovljenici imaju popust, a prvi je dolazak besplatan.Dok se povijest i vlasnici slanih soba zaklinju u njihovu djelotvornost, liječnici u tome ne vide epohalni način liječenja.Ravnateljica Poliklinike za bolesti dišnih sustava dr. Alma Rožman tvrdi da je ‘istina da se prije razvoja medicine i pronalaska lijekova pacijentima s respiratornim tegobama propisivao boravak u slanim rudnicima ili odlazak na more, no to nije nudilo rješenje tegoba već samo olakšanje. Takav je pristup jednak ishrani bogatoj slaninom i češnjakom, koja se nekad savjetovala oboljelima od tuberkuloze. Nema nikakvih znanstvenih dokaza o djelotvornosti slanih soba, ona se može koristiti tek kao alternativna terapija od koje ne treba očekivati čuda, tim više što nije pod liječničkim nadzorom’.