Automatske crpke
Najviše koristi od nje imat ćete na naplatnoj postaji Demerje, koja se nalazi tri kilometra ispred starih naplatnih kućica na ulasku u Zagreb kod čvora Lučko. Na Demerju u pravilu nikad nema gužve, a dovoljno se dovesti do kućice, u jedan utor gurnuti karticu autoceste, a u drugi svoju kreditnu. Za tri sekunde kartica vam je vraćena, a rampa dignuta i možete nastaviti putovati. Nažalost, i dalje premalo ljudi koristi ovu mogućnost iako svi kod sebe imaju barem jednu kreditnu ili debitnu karticu. Najveća je šteta što stranci ne znaju za ovu mogućnost jer bi svi bili sretniji kad oni ne bi gubili vrijeme na naplatnoj kućici uporno brojeći razne valute i računajući jesu li izdvojili baš dovoljno novca. Odavno su predstavljeni posebni sustavi na benzinskim postajama koji mogu rezultirati time da zaposlenici postanu gotovo nepotrebni. Princip je jednostavan, vozač natoči gorivo, a zatim na samom uređaju provuče karticu s koje se skine vrijednost utočenoga goriva. Samo je pitanje vremena kad će to postati standard, upravo poput bankomata koji su nam još prije petnaestak godina izgledali prilično egzotično.
Karticom se plaćanje obavi za svega nekoliko sekundi
Veća sigurnost
Veći tuneli u Hrvatskoj imaju i vlastite sustave komunikacije s automobilima koji kroz njih putuju. Primjerice, Tunel “Učka” emitira vlastite informacije na određenoj frekvenciji koje se “spajaju” na audiosustav u vašem automobilu. Stvar je, zapravo, vrlo jednostavna, ali djeluje efektno i nadasve je korisno u slučajevima prometnih nesreća. Vjerojatno će društva koja upravljaju pojedinim autocestama u budućnosti uvesti slične servise duž cijele autoceste kako bi vozačima dojavili čim se dogodi neka nezgoda. Bit će to korisno i sa sigurnosnog aspekta, ali će na taj način moći iskazati poštovanje prema putniku koji koristi njihovu autocestu, koji će na vrijeme moći odlučiti kojim alternativnim pravcem će krenuti. Na autocestama budućnosti moćna će računala upravljati prometom, a svi putnici u automobilu bit će zapravo suvozači. Računalo će odlučivati kad krenuti, kolikom brzinom i kojom trakom voziti, kad zakočiti, uz tek poneku sugestiju putnika. To se, doduše, događa već godinama, na tradicionalnim utrkama bespilotnih automobila koji manje ili više uspješno pokušavaju doći do zadanog cilja potpuno samostalno. Opremljeni su raznim pomagalima, radarima i brojnim senzorima, a u natjecanju sudjeluju sveučilišta i entuzijasti potpomognuti s gigantima autoindustrije. A sve to pod kapom američkog ministarstva obrane, odnosno njegove agencije DARPA, koja potiče razvoj novih tehnologija. Dok su vozila 2004. godine prilikom prve utrke u američkoj pustinji uglavnom lutala, kasnijih godina postala su znatno preciznija, a pritom su svladavala znatno teže zadaće. Tako je, primjerice, tri godine poslije održana gradska utrka u kojoj su automobili imali zadaću u zadanom vremenu proći gradsku rutu i pritom poštovati sve prometne propise i znakove. Još im je tada to polazilo “za kotačem”. Uskoro bi i vozila trebala međusobno komunicirati, pa će tako auto koji se iz nekog razloga naglo zaustavi narediti onom iza sebe da također odmah stane. Možda to i jest tek naznaka neke daleke budućnosti, no postoje mnogi sustavi koji već danas pomažu vozaču automobila srednje klase. Tako, primjerice, pojedini automobili kao dio opreme nude i sustave koji upozoravaju vozača na vozilo u “mrtvom kutu”, a na sve više modela mogu se vidjeti kamere postavljene u vratima prtljažnika ili retrovizorima, koji zasad uglavnom olakšavaju parkiranje. Štoviše, malo imućniji vozač već može kupiti automobil koji će parkirati umjesto njega upravo pomoću tih kamera, dok neki modeli skeniraju parkiralište već u vožnji. Kad pronađu mjesto koje po dimenzijama odgovara automobilu, to sugeriraju vozaču, a po želji se mogu i sami uparkirati.
Manje nesreća
Automobili koji komuniciraju
Danas se brojne auto kompanije trude osmisliti sustave koji bi olakšali vožnju i istovremeno smanjili broj prometnih nesreća. Skuplji automobili već su opremljeni radarima i sustavima upozoravanja vozača na iznenadno približavanje prepreci, najnapredniji će i zakočiti umjesto vas. Postoje i oni čije kamere prate rad zjenice vozača, a primijete li umor, bučno će ga probuditi. Ozbiljno se testiraju automobili koji umjesto vjetrobranskog stakla zapravo imaju velik ekran. Brojne minijaturne kamere snimaju svaki centimetar okoline i u realnom je vremenu projiciraju na taj ekran pa vožnja zapravo više sliči videoigrici. Naravno, u tim slučajevima vozač zapravo sjedi prekriženih ruku i čeka da ga automobil doveze do odredišta.