26. listopad 2007.| Vladimir Harak
Munjevit put od stručnjaka do beskompromisnog političara
Najbolji ministar financija u svijetu ovladao je političkom vještinom preživljavanja i vladanja
Nije bila potrebna prestižna nagrada časopisa Euromoney i proglašenje za najboljeg ministra financija u svijetu 2006. godine, da bi se shvatilo da je Mlađan Dinkić ključni čovjek u ekonomskim resorima Vlade Srbije. On je to već punih sedam godina, odnosno od revolucionarnog listopada 2000. godine, kada je, praćen zanimljivom grupom ljubitelja dugih i kratkih cijevi, ušao u Narodnu banku Srbije i sjeo u guvernersku fotelju. Doduše, nije da je bio bez suradnika u velikom poslu ekonomskog preuređenja srbijanskog društva, ali Dinkić je jedini uspio tijekom svih tih godina ostati u vrhovima vlasti i da usmjeravati ekonomske reforme. Ta činjenica je vjerojatno imala presudan utjecaj na to da Dinkić dobije prestižnu nagradu, koja se tradicionalno uručuje prije godišnjeg zasjedanja MMF-a i Svjetske banke u Washingtonu. Svih ovih godina Mlađa, kako ga nefomalno zovu, tvrdoglavo i uporno ustrajao je na jasnom reformskom kursu. Obrazlažući nagradu, Euromoney je napisao da je Dinkić uspio stabilizirati dinar, obnoviti bankarski sustav i tijekom prethodne dvije godine zatečeni manjak u državnoj blagajni pretvoriti u suficit proračuna. Na ministarski konto stavljeno mu je i smanjenje državnog duga, što je Srbiji omogućilo da uđe u krug najmanje zaduženih europskih zemalja. Nisu zaobiđene ni njegove zasluge za uvođenje reda u porezni sustav, za smanjenje sive ekonomije i privlačenje 4,4 milijarde dolara direktnih inozemnih investicija u 2006. godini, što je najbolji rezultat u regiji. Aktualnog srbijanskog ministra ekonomije i regionalnog razvoja ne treba voljeti da bi se priznalo da su državne financije prije njegovog dolaska podsjećale na Potemkinova sela. Državne devizne pričuve bile su na kritičnoj razini, bankarski sustav u katastrofalnom stanju i paraliziran, štednja stanovništva nije ni postojala, a nacionalna valuta svakodnevno je ponirala niz inflacijski tobogan. Operacija najvećeg rizika - likvidiranje četiri velike državne banke (Beobanke, Jugobanke, Beogradske i Investbanke) - pokazala se ključnom za ozdravljenje srbijanskog bankarstva i to je najvažnija referenca u Dinkićevom profesionalnom dosjeu. Ostali faktori vrednovanja također imaju jasno pokriće.
Devizne rezerve Srbije dostigle su u rujnu razinu od 10,7 milijardi eura, dok je devizna štednja u listopadu iznosila 4,345 milijardi eura, porastavši samo tijekom ove godine za više od jedne milijarde. U politiku je ušao kao lijepo odgojen beogradski mladić, roditelji su mu ugledni sveučilišni profesori, a majka Mirosinka jedan od najvećih autoriteta za socijalnu politiku. Međutim, već tada se moglo primjetiti da Mlađa, kao frontman rock grupe "Monetarni udar", ima višak energije, dok su političke polemike pokazale da mu ne manjkaju ambicije. Televizijska sučeljavanja s ekonomskim mentorom Demokratske stranke Srbije dr. Danijelom Cvjetićaninom i nekadašnjim političkim prijateljem, a sadašnjim vicepremijerom Božidarom Đelićem, u kojima je Dinkić pobjeđivao agresivnošću koja je bila na rubu lošeg odgoja i neukusa, pokazala su beskrupuloznu stranu njegove osobe. Tjednik NIN tada je napisao da je Srbija izgubila stručnjaka, a dobila političara. Nitko nije bolje od Dinkića osjetio bilo srbijanskog političkog tijela. Uvijek se trudio biti jasan i uvjerljiv. Na svako pitanje imao je spreman odgovor, tako da je među novinarima kružila anegdota da Mlađu možeš pitati i kolika je desetogodišnja proizvodnja šljivovice u Žagubici i da ćeš odmah dobiti odgovor. Pa ti provjeravaj!? Mnogi su mu predviđali skori kraj karijere. Ali, Dinkić je brzo ovladao tehnologijom vlasti. Njegov obračun s osobnim političkim mentorom dr. Miroljubom Labusom u mnogome je podsjećao na epizodu iz povijesti komunizma. Izgnani Lav Trocki pismima je od CK tražio Staljinovu smjenu, ne shvaćajući da postoje samo Staljin i Čeka. Tako se i profesor Labus obraćao organima G17 plus, ne znajući da postoji samo Dinkić i stranačka nomenklatura koju je on postavio. Očekivalo se da siječanjski izbori vrate Dinkića u političku anonimnost. Međutim, on je u furioznoj kampanji uspio dezorijentiranu stranku vratiti, ne samo u život, već i u koaliciju na vlasti. NIN je očito pogodio kad je prognozirao da će Srbija još godinama imati Dinkića u važnim političkim rolama.