26. listopad 2007.| Vladimir Harak
Munjevit put od stručnjaka do beskompromisnog političara
Najbolji ministar financija u svijetu ovladao je političkom vještinom preživljavanja i vladanja
Nije bila potrebna prestižna nagrada časopisa Euromoney i proglašenje za najboljeg ministra financija u svijetu 2006. godine, da bi se shvatilo da je Mlađan Dinkić ključni čovjek u ekonomskim resorima Vlade Srbije. On je to već punih sedam godina, odnosno od revolucionarnog listopada 2000. godine, kada je, praćen zanimljivom grupom ljubitelja dugih i kratkih cijevi, ušao u Narodnu banku Srbije i sjeo u guvernersku fotelju. Doduše, nije da je bio bez suradnika u velikom poslu ekonomskog preuređenja srbijanskog društva, ali Dinkić je jedini uspio tijekom svih tih godina ostati u vrhovima vlasti i da usmjeravati ekonomske reforme. Ta činjenica je vjerojatno imala presudan utjecaj na to da Dinkić dobije prestižnu nagradu, koja se tradicionalno uručuje prije godišnjeg zasjedanja MMF-a i Svjetske banke u Washingtonu. Svih ovih godina Mlađa, kako ga nefomalno zovu, tvrdoglavo i uporno ustrajao je na jasnom reformskom kursu. Obrazlažući nagradu, Euromoney je napisao da je Dinkić uspio stabilizirati dinar, obnoviti bankarski sustav i tijekom prethodne dvije godine zatečeni manjak u državnoj blagajni pretvoriti u suficit proračuna. Na ministarski konto stavljeno mu je i smanjenje državnog duga, što je Srbiji omogućilo da uđe u krug najmanje zaduženih europskih zemalja. Nisu zaobiđene ni njegove zasluge za uvođenje reda u porezni sustav, za smanjenje sive ekonomije i privlačenje 4,4 milijarde dolara direktnih inozemnih investicija u 2006. godini, što je najbolji rezultat u regiji. Aktualnog srbijanskog ministra ekonomije i regionalnog razvoja ne treba voljeti da bi se priznalo da su državne financije prije njegovog dolaska podsjećale na Potemkinova sela. Državne devizne pričuve bile su na kritičnoj razini, bankarski sustav u katastrofalnom stanju i paraliziran, štednja stanovništva nije ni postojala, a nacionalna valuta svakodnevno je ponirala niz inflacijski tobogan. Operacija najvećeg rizika - likvidiranje četiri velike državne banke (Beobanke, Jugobanke, Beogradske i Investbanke) - pokazala se ključnom za ozdravljenje srbijanskog bankarstva i to je najvažnija referenca u Dinkićevom profesionalnom dosjeu. Ostali faktori vrednovanja također imaju jasno pokriće.