29. prosinac 2006.| Teuta Franjković
Moda opet crpi iz povijesti, ali barem promovira obline
Nastavlja se povratak 80-ih i 90-ih, kao i borba protiv anoreksije. A nakon dočeka Nove godine slijedi sezona sniženja: hoćemo li napokon biti zasuti postotcima kakve zaslužujemo
Kako se ova godina bliži kraju, na izlozima poput proljetnih visibaba (koja osnovnoškolska metafora, zar ne) niču natpisi: SALE, SALDI, rasprodaja i smješno niske brojkice poput 20 ili 30 posto koje će, nadaju se sve šopingholičarke, magičnu brojku 80 dosegnuti tek sredinom siječnja. Međutim, zanimljiva pojava je ona da se sniženja prva pojave u nešto luksuznijim trgovinama poput one robne kuće Peek&Cloppenburg gdje možete kupiti Hugo Boss haljinu već za "samo" 3500 kuna (snižena sa 4500 kn) te "7 for all humanity" traperice za "samo" 1200 kuna (bile 1400). Ostale trgovine još nisu krenule sa onim pravim "sve dam, samo da prodam" sniženjima, a je li tome razlog činjenica da mi Balkanci kupujemo ionako sve što nam daju ili to da je ovogodišnje toplije nego uobičajeno vrijeme pokvarilo trgovačke račune - ostaje nam da vidimo. Jedno je sigurno, ako se trgovine što prije ne opamete i shvate da probrano žensko oko zna razliku između stvarno snižene i zapravo dopisane više cijene, ne preostaje nam ništa drugo nego do Silvestrova pronaći lokalnog šanera..., hoću reći - šnajdericu. Kažu da se otvara Armani dućan u Hrvatskoj. Sama po sebi to bi bila zaista revolucionarna vijest da se radi o Giorgio Armani Haute Couture trgovini koja bi zaista i bila prva takve vrste u Zagrebu. Međutim, kako je riječ o "običnom" Emporio Armani dućanu - moram priznati da mi i nije jasno oko čega je nastala takva strka. Emporio ionako imamo unutar grupe Sportina pa stoga i za ovu vijest možemo reći - tresla se brda, rodio se miš. "Gdje ideš za Novu godinu" postalo je gotovo univerzalno pitanje odnosno zimski ekvivalent ljetnom "Kamo na more". Gradska se poglavarstva busaju u prsa s pjevačima, zabavljačima i političarima koji će se eto pojaviti - baš na njihovom trgu. Nikome nije jasno da je bit u društvu i da je to zapravo, ali stvarno - samo još jedan dan u godini zgodnog kalendarskog predznaka. Neki će tako 1. siječnja dočekati u svojim domovima, neki u luksuznim hotelima, neki u narodnim "kafanama" a neki će leći u krevet kao i svaki drugi dan. Gole stražnjice rock benda na gradskim trgovima, cajke iz mafijaških filmova - glavno da je kruha i igara - pa makar to značilo par krekera i salama s osušenim rubom na takozvanom švedskom stolu.