Zašto je izborno zakonodavstvo sada među prioritetima?
Zato što imamo vremena u miru usporediti i ujednačiti sustav s europskim, a nedavno provedeni izbori ukazali su nam na nedostatke, ponajprije glede kontrole financiranja kampanja. Sustav kontrole financiranja i trošenja sredstava potrebno je svakako urediti.
Uključujući i sankcije?
Zapravo niti u okviru EU-zakonodavstva ne postoji osobito razrađen sustav sankcija. Svode se na novčane kazne za prekršaje ili "administrativne sankcije" kao što je, primjerice, bila zabrana izbornog spota prilikom posljednje kampanje. Razgovaramo o različitim rješenjima, pa i formiranju posebnih računa putem kojih bi se financirale kampanje.
Zašto je reforma teritorijalnog ustroja stavljena po strani?
Ne znam zašto se inzistira na takvom tumačenju, ali to nisu promjene koje se mogu provesti u trenu. Ove godine izradit ćemo sve podloge za donošenje zakona, a vjerujem i sam zakon o novom ustrojstvom općina, gradova i županija za koji će biti bitno dobiti politički konsenzus.
Jeste li napravili platformu na kojoj ćete tražiti konsenzus?
Ne, to ćemo napraviti na temelju rezultata analize koju radimo, a koja će pokazati tko od 550 jedinica lokalne uprave može preživjeti i ispunjavati funkciju javnog servisa građana. Možda bi bilo nekorektno da se zakon primjenjuje odmah, nekoliko mjeseci nakon konstituiranja novih vlasti, no on može biti temelj za iduće izbore. Tako se neće brisati rezultati nedavno provedenih lokalnih izbora.
Tumačeći prijedlog o reguliranju plaća u lokalnoj upravi, spomenuli ste da će ih 221 morati smanjiti plaće jer za njih troše više od 20 posto prihoda. Jeste li time nagovijestili da zapravo nema dovoljno snage za financiranje ostalih funkcija?
Oni će smanjiti plaće, ali to ne znači da ne mogu opstati kao samostalne jedinice. To samo pokazuje da su neke jedinice, s obzirom na servis koji nude, zapošljavale previše ljudi i morat će se odlučiti hoće li dio otpustiti ili imati isti broj zaposlenih s nižim plaćama.
Koliko je uopće zaposlenih u lokalnoj upravi?
Oko 13.800.
Gotovo polovica državne uprave u užem smislu?
Ovisi kako se računa. U centralnim tijelima državne uprave je 23.000 ljudi, a kako zakon u državne službenike uključuje i policajce, carinike, poreznike, broj se penje na 52.000.
Koliko je taj aparat velik usporedi li se s drugim zemljama?
Teško je o tome govoriti jer neke države ne iskazuju sve podatke o zaposlenima u policiji. Ono što znamo je da će naša potreba za državnim službenicima određenih profila rasti s približavanjem EU. To je ključan problem. Državna uprava nije toliko glomazna koliko pati od dugog problema - ima dovoljan broj ljudi, ali ne i dovoljan broj kvalificiranih za poslove koji su pred nama.
Koja je vaša ideja za rješavanje tih problema?
Svako ministarstvo prema profilu stručnjaka koje treba mora kandidirati ljude za dodatnu edukaciju za koju ćemo uskoro donijeti i akcijski plan.
Kakva je 'dijagnoza' državne uprave prema analizi koju ste radili?
Analiza je potvrdila ono što znamo - da je zadnjih 50-ak godina državna uprava bila destimulirajuća za one koji su profesionalnu karijeru mogli tražiti drugdje. Ta negativna selekcija ne može se preko noći promijeniti. Tako je 67 posto zaposlenih sa srednjom stručnom spremom, sedam posto je s višom, a ostalo visoka. No problem je što ni visoka stručna sprema ne može odgovoriti svim zahtjevima, već moramo imati module dodatnog obrazovanja koji zaposlene trebaju pripremiti za specifične poslove koje u praksi dosad nismo imali, poput rada sa strukturnim fondovima i slično. Očekujemo da ćemo oko 1000 ljudi, uglavnom onih zaposlenih u upravi, provući kroz taj ciklus. Ministarstva će eventualno moći zaposliti nove ljude ako se pokaže neophodno zbog EU, odnosno na radna mjesta koja uvjetuje EU. Moramo se pripremiti za situaciju da ćemo ulaskom u EU ostati bez dijela zaposlenika koji će u Bruxellesu raditi kao međunarodni službenici. Neke zemlje su ostale bez 200 do 300 takvih kadrova.
Kada o upravi govori Državna revizija, ističe da ima previše prekovremenih sati i ugovora o djelu, a studija Instituta za međunarodne odnose ističe previše rukovodećih pozicija.
I naša analiza pokazuje da ima 5.400 rukovodećih položaja, a ako kažemo da uža državna uprava ima nešto više od 20.000 ljudi, to znači da je svako četvrto mjesto rukovodeće. To je dosta neracionalna struktura, a bilo bi logično očekivati da onaj tko je na rukovodećoj poziciji ispod sebe ima strukturu od 10 do 20 ljudi. Državna uprava je skromna grupacija, ljudi su često potplaćeni, ali u njoj ima i onih koji često ne zavređuju ni plaće koje primaju. No to nije ekskluzivna stvar državne uprave. Čak ni privatni sektor nije toga lišen.
U procesu pristupanja EU već se osnovao niz institucija i agencija, zapošljavani su novi ljudi. Zna li se napokon koliko?
To se ne može striktno mjeriti. Ministarstvu poljoprivrede je, recimo, sugerirano da Agencija za plaćanja angažira 230 do 250 zaposlenih. Osim novih agencija to su i posebni odjeli u ministarstvima. U Ministarstvu uprave Sektor za provedbu projekata EU, prema mišljenju Komisije, treba imati 16 ljudi, nevezano za ostale zaposlenike.
Hoćete li promjene u sustavu uprave predložiti do kraja godine? Imate li procjene o višku?
Višak postoji, no koliki je optimalan broj još ne mogu reći. Dio ljudi koji sada radi neće moći odraditi edukacijske cikluse na zadovoljavajući način, neće se moći prilagoditi novim kriterijima, što zbog EU, što zbog promjene filozofije prema kojoj bi uprava bila servis građana, a ne državna vlast. Hoće li to biti 15 ili 30 posto, ne mogu još reći, ali mogu reći da je višak znatan. Ponavljam, ako izgubite 20 posto ljudi jer se ne mogu prilagoditi novim uvjetima, to ne znači da smo došli do oprimalnog broja ljudi. Zato će u upravu morati doći određen broj mladih ljudi da pokrenu sustav i rad na moderniji način.
Znači li to da reforma neće nužno donijeti uštede?
Donijet će sigurno jer radimo na predlaganju novog djelokruga rada središnjih tijela državne uprave. Dijelom smo započeli taj proces, poput spajanja dviju agencija u Ministarstvu znanosti, predložit će se spavanje svih tjela nadležnih za državnu imovinu. Radimo na još nekim projektima.
Gdje je taj institucionalni višak najvidljiviji?
Možda smo često za osnivanje nekih institucija koristili argument da se nešto mora odraditi iako je to bilo moguće provesti i u okviru postojećih. Broj institucija je tako postao prevelik u odnosu na financijske mogućnosti države. Prerano je za konačnu ocjenu, ali činjenica je da imamo prevelik broj regulatornih tijela koja su se u zamahu tumačenja smjernica EU osnivala kada za to nije bilo potrebe. Vjerujem da je moguće određene poslove koje obavljaju ministarstva izdvojiti, pa i prenijeti javne ovlasti nekom drugom, uključujući i privatne tvrtke. I to je oblik rasterećenja administracije jer bi se onima koji bi poslove obavljali efikasnije i jeftinije mogao prebaciti i dio ljudi koji ih sada obavljaju. Postoji više takvih institucija i dosta takvih poslova. I autoškole su nastale prenošenjem javnih ovlasti privatnom sektoru.
Uskoro o ministarstvima
Kada se može očekivati realizacija ideje o smanjenju broja institucija?
Za mjesec do dva mogli bismo dovršiti prijedlog promjena djelokruga ministarstava, te spajanja i ukidanja kojima ćemo doći do racionalne strukture institucija, održivih za financiranje. Pokazat ćemo ministarstvima da je moguće dodatno uštedjeti.