Strpljivost
Agenti i kupci stoga treniraju strpljivost, svjesni da će sastav stanara u 70-im godinama, s vremenom nestati, dok će cijene gradskih nekretnina postojano rasti. "Donji grad najstariji je dio Zagreba, barem u demografskom smislu, ali s vremenom ljudi umiru", kaže Tomislav Perović, direktor Colliersa Hrvatska. "Obitelji nakon toga prodaju budući da su cijene nekretnina veoma zanimljive." U tom smislu valjda reći da ulice koje okružuju trg pružaju prilično povoljne cijene u usporedbi s ostalim rezidencijalnim dijelovima grada. Stan u dobrom stanju lako se može prodati za 2.500 eura za četvorni metar, u usporedbi s 3.500-4.500 eura u drugim dijelovima u centru, dok bi se neka rupa koja vapi za adaptacijom mogla kupiti i za manje novce. (Nekretnine se češće prodaju u eurima, nego u kunama, hrvatskoj valuti.) Većina starih stanova visokih stropova zahtijeva uvođenje novih vodovodnih cijevi i plinskih instalacija. Ali, za kupce spremne za takvu vrstu zahvata, to može predstavljati relativno povoljan način da se bude blizu centra, s dobrim prodavaonicama i uslugama. A cijene nekretnina trebale bi još rasti s obzirom da Hrvatska želi postati 28. članica EU, možda i prije kraja ovog desetljeća. Prag, Budimpešta i ostale nekadašnje komunističke metropole zabilježile su značajnu korist od EU članstva koje otvara tržište nekretnina za strane kupce. "Život na Britanskom trgu je odličan. Imate parkove, škole, vrtiće i dobar javni prijevoz", kaže jedan profesionalac koji se bavi adaptacijom stanova, ali želi ostati anoniman budući da se bavi i prodajomnekretnina strancima, nekad zaobilazeći hrvatske zakone o vlasništvu. "Jedini problem je parking jer mjesta nema i skupa su.
Katastar
Prve zgrade od cigle izgrađene su u tom dijelu grada negdje oko 1780. godine, zamjenjujući starije drvene strukture", kaže Franjo Buntak, povjesničar Zagreba. Proglas cara Josipa iz 1781. godine omogućio je kršćanima pravoslavne vjeroispovjesti da se nasele u dominantno katoličkom gradu, nakon čega su obitelji iz vjerske manjine osnovale pravoslavno groblje na Pantovčaku, brdu odmah iznad Britanskog trga. U početku poznat kao Pejačevićev, trg je ubrzo preimenovan u Ilički, zbog povezanosti s Ilicom, kojom otmjeni tramvaji voze iz centra prema zapadnom dijelu grada. Preimenovan je u Britanski trg od strane Titova komunističkog režima u počast savezniku iz Drugog svjetskog rata iako stari stanovnici još koriste staro ime trga. U usporedbi s ostatkom ex-komunističke istočne Europe, u Hrvatskoj nije lako kupiti nekretninu. ("Prvi kupci opekli su prste", kaže Perović.) Kompletan katastar sada je dostupan na internetu, čime je nekadašnja zamorna pretraga učinjena dostupnom; Hrvatska je obećala da će ukloniti prepreke stranim ulaganjma u nekretnine do 2009. godine, u skladu s planovima u ulasku u EU. Snažnija obećanja iz Bruxellesa i domaće reforme potaknule su veliki interes. Ali za sada, kupci bez domaćeg partnera moraju se upustiti u kompliciranu akciju izbjegavanja zakona ili čekati godinu dana u birokratkom redu za vloadinu dozvolu koja se bazira na reciprocitetu, s kvotama za svaku državu pojedinačno. U gradovima poput Zagreba, postoje i druge prepreke poput podijeljenog vlasništva nad nekretninama i nedostatka jasne regulative o tome tko je odgovoran zanjihovo održavanje. "Nema ovdje osjećaja susjedske ljubavi, nema zajedničkog duha", kaže Tania Unsworth iz tvrtke Adria-Azija. "Čak i u novim kvartovima, nema svijesti o održavanju zajedničkih prostora".Prema riječima Paula Kepplera, direktora u tvrtki za promet nekretnina CroatianSun, strani kupci - uglavnom Britanci i Irci - sada čine tek polovinu njegovih poslova u Zagrebu, u usporedbi s 90 posto na hrvatskoj predivnoj obali. Većina kupaca oko Britanskog trga su mladi hrvatski parovi koji kupuju svoj prvi dom. Ali mnogi vjeruju da su tek prvi u novom valu stanovnika.Marko Dadić, mladi stručnjak za odnose s javnošću, nedavno se uselio sa svojom djevojkom u stan od 112 kvadrata u staroj ciglenoj zgradi na uglu trga, potrošivši deset tisuća eura za promjenu prozora, obnovu drvenog poda i zamjenu loših električnih vodova i plinskih instalacija. "Pa ipak", kaže on, "za razliku od nekih stanova, ovaj nije bio rupa, u njemu je živjela jedna draga obitelj".
Stari sjaj
Britanski trg ima snažniji osjećaj pripadnosti od mnogih drugih zagrebačkih kvartova. Gradske vlasti podupiru obnovu pročelja. A stanovnici poznaju svaki dućan i nazivaju ih - od cvjećara Saše do kafića bez pušenja - kao najbolje u gradu. U pekarnici Dinara nasuprot tržnice svakog jutra dolazi svježi kruh, zajedno sa srednjeeuropskim pecivima u kojima se slatke grožđice miješaju s bogatim sirnim punjenjem. Iza pulta, uokvirena litografija pokazuje trg u njegovu austrougarskom sjaju, kad su zgrade isijavale punim bojama. Kafić Ilički trg, nekad omiljena točka za druženje, sada je zatvoren, ali večernja druženja sada su se preselila u kafić Sedmica u Kačićevoj ulici, privlačeći lokalne posjetitelje i studente arhitekture s obližnjeg fakulteta. Bertrand Delaye, francuski automobilski menadžer u svojim 30-im, stalan je gost. "Ovdje je lijepa glazba, dobro društvo. Podsjeća me na neke barove u Parizu", kaže on. Stigao je u Zagreb 2002. godine i prošle godine uselio u stan od 75 kvadrata u Kačićevoj ulici sa suprugom Hrvaticom, koja je stavila svoje ime na ugovor o kupnji kako bi se izbjegle pravne zavrzlame. "Tražili smo nešto u centru grada i slučajno sam sreo čovjeka koji obnavlja i prodaje stanove", kaže Delaye. Par je digao kredit od sto tisuća eura po kamatnoj stopi od 4,3 posto i platili stan 140 tisuća eura. Sam trg je vjerojatno najveći užitak. Nedjeljom ujutro, Delaye i njegova žena pregledavaju antikvitete, često kupujući kod prodavača rabljenog suđa. Drugim danima mogu naći svježe cvijeće, jaja, džemove i hrpe svježeg voća i povrća. U njihovoj zgradi drugi novi vlasnici vweć su započeli s radovima na obnovi stanova, uključujući popravak krova i drvenih podaova u zajedničkim prostorijama, iako, priznaje Delaye, pročelje ostaje "veliki problem". Drugi Francuz na Britanskom trgu, Michel Forissier, unajmljuje mali stan blizu Sedmice dok traži stan koji bi kupio. Kao učitelj u Francuskoj školi, već je kupio kuću u jednom primorskom selu, na dva sata vožnje od Zagreba, i ne namjerava otići iz Hrvatske. Tara Bray, britanska supruga UN-ova službenika, jednako je očarana okružjem trga. Nije znala jezik i stoga joj nije bilo lako putovati iz kuće u Gornjem Prekrižju, diplomatskom kvartu iznad trga. Ali zato sada češće dolazi kako bi kupila biljke za svoj vrt. "Stare žene uče me hrvatski", kaže ona. "Veoma su ljubezne. Zaista volim ovaj trg. "
(Neil Macdonald)