Slovenski paintball
U istom času, dok je Slovenija postavljala Hrvatskoj nemoguće uvjete za ulazak u EU i blokirala je gdjegod je mogla, bivši slovenski ministar vanjskih poslova Dimitrij Rupel lobirao je za što skorije uklanjanje prepreka koje bi omogućile ulazak u EU Srbiji. Zanimljivo. Državu, čija je krovna politika pokojnoga tiranina Slobodana Miloševića svojim nacionalističkim radikalizmom uzrokovala samo probleme koji ni do danas nisu raščišćeni - da sada bude primljena u EU? I to usprkos činjenici da Srbija još uvijek Haškom tribunalu nije izručila jednoga od najtraženijih ratnih zločinaca, Ratka Mladića, iako čitav niz snimaka dokazuje da se gospodin još nedavno šetao po Beogradu. No, poviješću i njezinim bremenom Slovenci se nerado bave. Miloševićeva politika zapravo Slovence nije pogodila, a onih deset dana "vojevanja" za suverenost - koje Slovenija na svaku obljetnicu plebiscita opjevava kao trnovit put u samostalnost - možemo u usporedbi sa onime što su proživjeli Hrvati i Bošnjaci nazvati samo: paintball na planincah. Bol je uvijek subjektivna. Bez obzira na to je li kolektivna. Pošto Slovenci u ratu nisu bili kolektivno pogođeni, ne mogu razumjeti kako je to jer bio je pogođen netko drugi. To je prvi razlog zbog kojega se Slovenci osjećaju bliskima sa Srbima i ne zamjeraju im neciviliziranost. Da se osjećaju zaista bliskima, dokazuje i činjenica da je Slovenija doduše podržala neovisnost Kosova - jer je tako naredio SAD - no Rupel i Janez Janža brzo su pohitali obaviti odvojene razgovore sa srpskom politikom te opet izrekli potporu približavanja Srbije EU. Umjesto da vječitim srpskim nacionalistima oštro kažu ono što ovi zaslužuju, a to je da Srbiju u slučaju Kosova mora biti sram samo zbog toga što se još ranije sama nije odcijepila od Kosova, nego je čekala da se Kosovo odcijepi od nje. Očito Srbi ni danas ne razumiju da bi, da su ostali u zajednici s Kosovom, za pet godina Albance imali do Niša, a onu svoju srednjevjekovnu 'svetu zemlju' mogli bi preseliti u centar Beograda.
Drugi, još važniji razlog radi kojega Slovenci radije preferiraju Srbe negoli Hrvate jest činjenica da Slovenija ne graniči sa Srbijom, da među tim državama nema otvorenih graničnih pitanja i da se tim državama nije potrebno prepirati koja će od njih dobiti centimetar zemlje i kojoj će pripasti još jedan nanolitar Jadranskoga mora. Srbija i Slovenija ne moraju se gledati ispod oka niti radi toga tko će se osjećati više kod kuće na jadranskoj obali jer je Srbima već jasno da obala nije njihova, a posebno je to jasno srpskom ministru vanjskih poslova Vuku Jeremiću koji je prije ovogodišnjeg dopusta oštro izjavio da neće ići na hrvatsko more. Također nije sudjelovao ni na međunarodnom forumu Croatia Summmit 2009. u Dubrovniku iako je srpska delegacija prethodno objavila svoje sudjelovanje. Ukratko, onako kao što Hrvatska i Srbija imaju poteškoća zato što su susjede, te kao što i Hrvatska i Slovenija imaju poteškoća jer su susjede, Slovenija i Srbija tih problema nemaju jer nisu susjede pa se odnosi ne razvijaju na osobnoj razini. Isti način razmišljanja susrećemo i na gospodarskom području: Slovenija trguje i sa Srbijom i s Hrvatskom, ali kada čitamo kako su Srbi zadovoljni slovenskim ulaganjima i žele ih u još većem obimu, Hrvati se odmah usprotive kada shvate da bi njihov dragi Sunčani Hvar mogli kupiti Slovenci. Isto tako kao što Slovenci pozelene kad im netko spomene da bi morali popustiti kod otvorenih problema s Hrvatskom po pitanju Ljubljanske banke i nuklearke Krško.
Istinski mentalitet
Seljačka poslovica, tipična za Slovence, kaže: ako je meni crknula krava, dabogda i susjedu crknula! I ta poslovica iskazuje istinski mentalitet slovenskog naroda i točno objašnjava zašto su Slovenci posvađani sa svim susjedima, s Hrvatima, Austrijancima i Talijanima. Slovenija jedino s Mađarima nema otvorenu bojišnicu, ali to je samo zato što je u Sloveniji sve centralizirano na Ljubljanu i njezinu okolicu, a prema Prekmurju ova se država ionako ponaša kao da više nije njezin. Nema nikakve potrebe da se vi Hrvati ljutite što ste u sporu sa Slovencima. Sloveniju morate zamišljati kao iznimno mrsku susjedu s kojom ne volite piti kavu no morate je silom prilika podnositi jer je, eto, vaša susjeda. Doduše, naš premijer Borut Pahor je vašoj premijerki Jadranki Kosor iz vlastitog džepa platio kavu, no vjerujte nije to učinio iz ljubavi. Platio je to za svoju reklamu, da bi nama dokazao kako je u vremenima recesije štedljiv.
Ana Jud, slovenska novinarka i publicistkinja, autorica je tri knjige: Operacija Direkt, Dosje Rokomavhi i Enron