"To je stagnacija jer smo prije pet godina bili 57., a ciljali smo ući među 40 najkonkurentnijih zemalja. Ovo zapravo pokazuje da se mjere restrukturiranja ne provode. Prema dolje nas vuče neučinkovita javna uprava, porezno opterećenje, a i dalje se zadužujemo kako bismo financirali tekuću potrošnju. Možemo gledati u ogledalo i govoriti si kako smo lijepi ili spretni, no da bismo stvarno znali kakvi smo, moramo se uspoređivati s drugim ekonomijama", rekao je prilikom predstavljanja "Izvješća o globalnoj konkurentnosti 2011. - 2012.: Pozicija Hrvatske" predsjednik Nacionalnog vijeća za konkurentnost (NVK) Ivica Mudrinić. Hrvatska u istraživanju sudjeluje od 2002. godine, a aktualni su podaci nastali kroz anketu 14.000 tvrtki diljem svijeta (97 iz Hrvatske). Od zemalja s kojima se možemo uspoređivati najveći skok na ljestvici bilježi Albanija, od čak deset mjesta (na 88.), a najveći pad Slovenija od čak 12 mjesta (na 57.). Srbija poput Hrvatske bilježi penjanje za jednu stepenicu (na 96.). Istraživanje je pokazalo da je Hrvatska dobro pozicionirana u segmentu tehnološke spremnosti i infrastrukture, dok je makroekonomska stabilnost zakazala. Nastavlja se trend pogoršanja inovativnosti, rada institucija te efikasnosti tržišta rada i roba. Glavni su nedostaci, prema kojima smo i iza 100. mjesta na ljestvici, razina i učinak poreza, troškovi poljoprivredne politike, pravni okvir za strana ulaganja itd.
I dok je Mudrinić napomenuo da se najnoviji podaci poklapaju sa sadržajem "Povelje za razvoj RH do 2025." NVK-a koja je poslana u Sabor, Željko Lovrinčević s Ekonomskog instituta i član savjetničkog tima premijerke zapitao se što izvješće u biti predstavlja. "Trenutno se većina ekonomija u svijetu bori održati postojeću razinu proizvodnje, dok je konkurentnost u drugom planu. Zemlje eurozone gube pozicije, a među četrdesetak prvoplasiranih, šest sedam ih je u bankrotu", rekao je za Poslovni dnevnik. "Ohrabruje naš napredak oko lakoće otvaranja poduzeća i poslovanja malih poduzetnika, dok su poteškoće i dalje u kvaliteti javnog sektora i nepostojanju tržišne utakmice. Prevladavaju oligopoli i monopoli koji ruše poduzetničku inicijativu i postižu 'zarobljavanje' države. Veću opasnost za razvitak institucija predstavlja korporativna korupcija koja pokušava utjecati na odluke države nego klasična politička korupcija. To treba prepoznati, a represivni aparat treba djelovati u tom smjeru", zaključuje Željko Lovrinčević.