Agencija, pa imala ona i dva zaposlena, ima iste obveze i odgovornosti kao, primjerice, banke koje moraju provoditi isti zakon. Dužna je napraviti dubinsku analizu klijenta za svaku transakciju iznad 105.000 kuna. Moraju napraviti listu indikatora za prepoznavanje sumnjivih transakcija i imenovati ovlaštenu osobu koja će izvještavati Ured za sprečavanje pranja novca. Pri svakoj transakciji osim osnovnog utvrđivanja identiteta treba utvrditi i stvarnog vlasnika tvrtke, tražiti podrijetlo novca, prirodu poslovnog odnosa, pratiti transakciju i u godinu dana još je jedanput provjeriti. Ako je vlasnik strana tvrtka, od matičnih zemalja treba tražiti utvrđivanje vlasnika. Osim slanja dokumenata Uredu, sve analize moraju se čuvati godinama. Vlasnici agencija žestoko su se pobunili protiv zakona. Kažu da je 90 posto agencija malo i da bi za provođenje zakonskih odredbi trebalo zaposliti više ljudi nego što ima prosječna agencija. Istakli su i da se transakcije ne obavljaju preko njih, nego preko banaka, uz odvjetnike i javne bilježnike, a svi su oni dužni voditi istu evidenciju i analize. Osim toga agenti nemaju nikakve ovlasti tražiti podatke koje propisuje zakon ako to nisu osnovni podaci poput utvrđivanja identiteta. I konačno, u Hrvatskoj nije propisano da se nekretnine moraju kupovati preko agencija pa zato ako netko želi oprati novac, jednostavno neće ići preko njih.
“Zakon je neprovediv za nas i sve što će se dogoditi u najgorem slučaju je zatvaranje legalnih agencija. Čak i da možemo provesti sve što se od nas traži, klijent bi uvijek mogao otići kada ga zatražimo dokumente i obaviti samostalno kupnju. Stvorila se potpuno nepotrebna formaliziranost bez ikakvog učinka. Javni bilježnici s druge strane imaju ekskluzivitet i nemoguće je obavljati transakcije bez njih”, kaže jedan od vlasnika poznatih agencija. Podaci su poznati redakciji, ali i on kao i ostali agenti još ne želi izaći s punim identitetom. Dijelom da ih ne bi posjetio inspektorat, ali dijelom i zato što su i financijski inspektori i u Uredu za sprečavanje pranja novca svjesni poteškoća u kojima se nalaze pa su, kako kažu, zasad imali razumijevanja za njihov problem i pokušavaju pomoći. Kako je ipak ulaganje u nekretnine jedan od najpoznatijih načina pranja novca, u agencijama su predložili modele preko kojih bi mogli ispoštovati obveze. Oni već vode posredničke dnevnike s opisom transakcije i dostavljaju ih Ministarstvu financija. Dodatno predlažu obvezu prijave ako imaju saznanja o većoj gotovinskoj transakciji jer za ostale ionako trebaju izvještavati banke, te prijave Uredu ako smatraju da se nekretnina prodaje po cijenama koje nisu tržišne. Zasad njihove ideje nisu pale na plodno tlo.
Ministarstvo financija
Ivica Maros
Sugestije dobrodošle, ali zakon ostaje
U Ministarstvu financija su obrazložili da su oni u cijelosti prenijeli u zakon direktivu Europskog parlamenta i Vijeća. Poručuju da se agencije ne mogu izuzeti zasad od mjera provođenja dubinskih analiza klijenata, bez obzira što se transakcije ne provode preko njih. Napominju da će se zakon mijenjati kada se promijene standardi EU u ovom području, odnosno kada se steknu uvjeti. “S tim u vezi sve sugestije obveznika su nam dragocjene”, kažu u glasnogovorništvu Ministarstva. Neslužbene informacije govore da je direktiva prevedena bez obzira na lokalne uvjete pa da će ulaskom u Uniju biti moguće raditi prilagodbe, ali zasad ne, kako bi se što prije zatvorila preostala poglavlja.