4. veljača 2010.| Ana Jud
Kosor i Pahor puni ljubavi od koje nema koristi
Prijateljevanje dvaju premijera samo je marketinška strategija kojom se veliki problemi koji muče obje države žele sakriti od sve razjarenijeg mnoštva nezaposlenih ljudi
Dan nakon što su slovenski premijer Borut Pahor i hrvatska premijerka Jadranka Kosor u Kranjskoj Gori uz žarki kamin i topli čaj utvrđivali hrvatsko-slovenske odnose, taksist me tijekom vožnje Zagrebom upitao: "Jesu li stvarno zaljubljeni?" Odvratila sam da ne znam i da me to i ne zanima, ali priznajte, toliko susreta među vodećima obje države - koji jedan o drugome javno izjavljuju da su prijatelji - već je prava komedija. Posebice stoga jer se iz njihova prijateljevanja ne vidi nikakva korist osim što vjerojatno obogaćuju znanja iz geografije i upoznaju mjesta koja prije možda nisu. Poznato vam je da Jadranka Kosor nije domaća u slovenskim planinama, ali Pahor joj ih unatoč tome ljubazno pokazuje. S druge strane Pahor ne poznaje najbolje hrvatsku obalu pa se Kosor ponudila da mu ljepote Jadranskoga mora, ah te vražje jabuke spora između Hrvatske i Slovenije, pokaže. Zar nije tako? Ima li još čega? Naravno, svijet se još nije oporavio od recesije koja nije posve završena, a brojni stručnjaci prognoziraju da će oporavak biti još teži.
Otvorena pitanja
Tako se nađu Pahor i Kosor i pokušavaju svatko svoj mandat u teškim vremenima recesije održati sa što više medijske pompe o stvarima koje zapravo uopće nisu bitne. Upravo tim riječima najbolje možemo opisati njihovo prijateljevanje: marketinška strategija kako doista velike probleme koji muče obje države sakriti od sve razjarenijeg mnoštva nezaposlenih ljudi - ukratko pijesak u oči. O čemu točno Pahor i Kosor zapravo razgovaraju nikada ne doznamo. Saznamo samo da svaki put žele riješiti otvorena pitanja koja među državama postoje već gotovo dva desetljeća. Upravo su susretom u Kranjski Gori povukli i velik potez glede gospodarske suradnje jer je činjenica da ne mogu reći da među državama cvjeta uvoz i izvoz. Ne samo na području razmjene turističkih usluga koje su se za nekoliko postotaka snizile nego i ostaloga gospodarstva koje je lani, opet zbog krize, posebice pogodilo ulazno-izlazne investicije. Tako podaci Hrvatske narodne banke pokazuju da su slovenski investitori u prvih devet mjeseci lanjske godine u Hrvatsku usmjerili 95,6 milijuna eura ulaganja, a inače slovenske investicije u Hrvatskoj nakon 1993. godine iznose 4,4 posto svih stranih investicija u državi. S hrvatskim ulaganjima u inozemstvo malo je drukčije: dok je opseg hrvatskih investicija u Sloveniji 2008. godine iznosio 2,2 milijuna eura, u lanjskih devet mjeseci bio je zabilježen odljev - 6,2 milijuna eura. Slovenske investicije u Hrvatskoj u navedenom razdoblju među svim stranim investicijama zauzimaju šesto mjesto, a među državama u koje Hrvatska usmjerava najviše izlaznih investicija Slovenija zauzima dvanaesto mjesto. U vezi s robnom razmjenom Slovenija je prema podacima hrvatske statistike za prvih jedanaest mjeseci lanjske godine bila treći partner; četvrti na izvoznoj i treći na uvoznoj strani - u pravilu prednjače Italija i Njemačka. Slovenska statistika pokazuje da je izvoz robe u Hrvatsku pao za 26,9 posto, a uvoz za 27 posto; u tim su okvirima zanimljiva kretanja ponajprije na području razmjene prehrambenih proizvoda. Prema podacima za prvo polugodište lani Slovenija u razmjeni s Hrvatskom iskazuje deficit u visini od 22,3 milijuna eura.
Astronomski porezi
Ukratko, kakvo bi trebalo biti rješavanje crne gospodarske situacije ako uporabimo mozgove Pahora i Kosor? Takvo da bi sada hrvatsko-slovenski mješoviti odbor za gospodarstvo - osnovan je 2005., ali nije radio gotovo ništa - nastavio s radom. OK, s kakvim radom? Ne bih htjela prejudicirati nešto što se već mnogima čini kao predrasuda, ali istina je da birokracija još nikada nije donijela opću dobrobit, zar ne? I što bi zapravo mješoviti odbor realno radio? Rješavao otvorena pitanja o izlazu na otvoreno more i NE Krško? Vjerojatno ne, o tome ipak raspravljaju pravni stručnjaci, odnosno o tome će konačno odlučivati arbitri. A što će onda raditi odbor? Postavljat će dijagnoze poteškoća? Ono što već dvadeset godina čine sve hrvatske i slovenske vlade i nikada nikamo ne stignu? Dok nitko ne dokaže suprotno, navedeni odbor samo je još jedan potpuni nonsens, još jedna dodatna birokracija; slično kao što su besmislene i čak štetne nacionalističke parole "kupujmo hrvatsko" ili "kupujmo slovensko" ili "kupujmo domaće". Još i to: Pahor je nedavno strane gospodarske i financijske investitore pozvao da investiraju u Sloveniju. Pritom je opet dobio salve podsmijeha jer je prilikom uljudnog poziva zaboravio reći da je Slovenija jedna od država s najvišim porezima na svijetu i da - ne samo stranci nego i domaći ljudi - ljudi s imovinom doslovce bježe iz nje umjesto da bi u nju dolazili. Pa da u takvo stanje stranci, pa i Hrvati, sa zadovoljstvom ulaze? Vjerujem da vi Hrvati nećete biti tako blesavi iako je vaše stanje u sličnom rasulu kao i slovensko. Posebice sa 3-postotnim porezom na sve mjesečne prihode koji premašuju 410 eura koje je za ublažavanje krize već lani uvela vlada, vjerojatno vam već mora biti jasno u kakvoj lopovskoj državi živite. U ništa manje lopovskoj od Slovenije. I jedni i drugi plaćamo visoke poreze i za to da si naši premijeri mogu priuštiti izlete i flertovanja. Bijedno.
Ana Jud, slovenska je novinarka i publicistkinja, autorica tri knjige: Operacija Direkt, Dosje Rokomavhi i Enron