Konačni krah Kine? Evo što se zapravo događa

Stručnjaci već desetljećima predviđaju krah najmnogoljudnije zemlje na svijetu, Kine. Naime, oni su upozoravali kako ova centralno planirana i izvozno orijentirana ekonomija naprosto neće još dugo izdržati uz takve gospodarske uvjete, piše Businessinsider.

Prolazeći kroz mnogobrojne krize, Kina je nekako uspjela izdržati te u procesu preorijentacije na tržišno gospodarstvo iz siromaštva izvući i do nekoliko stotina milijuna ljudi. No danas su stvari ipak malo drugačije. Korporacijski su profiti iscrpljeni, a burzovni indeks Shanghai Composite je na istim razinama kao što je bio u vrijeme najdublje krize, između 2008. i 2009. godine. Gospodarski je sektor pogođen teškim problemima. Stoga se mnogi pitaju hoće li kineskim političarima i ovaj put uspjeti preuzeti stvari u svoje ruke te zaustaviti usporavanje kineske enormne ekonomije ili pak je krah uistinu neizbježan?

Nedavno najavljene mjere kineskih čelnika o infrastrukturnim poticajima pokazuju kako je Peking doista zabrinut zbog dubine svog gospodarskog usporavanja. No isto tako, tim je mjerama signalizirano da je na čekanje stavljen ekonomski rebalans. Postavlja se pitanje: kako je Kina došla do te točke? Kada su izvoz i infrastruktura postali glavni pokretači kineskog gospodarstva?

Portal navodi neke od najvećih trendova s kojima se Kina susrela tijekom svog uspona od 1978. godine pa sve do danas, kao i najveće izazove s kojima se susrela na putu preorijentacije na tržišno gospodarstvo.

Kina se u posljednja dva desetljeća rapidno promijenila. Primjerice, Shangai se iz tradicionalnog kineskog grada pretvorio u pravog urbanog diva. Velike su promjene započele 1979. godine kada su kineski političari odlučili provesti snažne reforme kako bi otvorili svoju ekonomiju prema svijetu. Te su reforme značajno poboljšale kvalitetu stotina milijuna ljudi diljem Kine, izvlačeći ih iz ralja siromaštva. Kinesko je gospodarstvo 1978. godine bilo 10. najveće gospodarstvo na svijetu. 1980. godine javile su se neke volatilnosti na kineskom tržištu, no političari su uzeli stvar u svoje ruke te uspjeli nadvladati poteškoće.

Nakon azijske financijske krize i tzv. Dotcom mjehura, kinesko se gospodarstvo 2007. godine suočilo sa najvećim bumom dotad. Nakon što je postala članica Svjetske trgovinske organizacije (WTO) 2001. godine, Kina je profitirala te se suočila sa snažnim gospodarskim rastom. Infrastrukturne investicije rasle su iz godine u godinu, no 2004. godine intervenirala je vlada kako ne bi došlo do ‘pregrijavanja’ gospodarstva, stoga su privremeno stopirani brojni krediti za razne investicijske projekte.

Stručnjaci Goldman Sachsa su predviđali kako će Kina preteći američko gospodarstvo te postati najveća ekonomija na svijetu sve do 2027. godine. No potom je došla financijska kriza i stvari su krenule drugim tokom.

Nakon mnogobrojnih kolapsa, kineski se izvoz suočio sa padom. Da bi oživjela svoje gospodarstvo i kreirala nova radna mjesta, Kina je 2008. najavila paket poticajnih mjera u vrijednosti od 635 milijardi dolara. Većina tih mjera bilo je namijenjeno infrastrukturnim projektima (za izgradnju željeznice, mostova i sl.). Ipak, neki od projekata nisu prošli bez kontroverza jer mnogi su mostovi srušeni, a na željeznici se dogodilo mnogo nesreća.

Infrastrukturni bum u Kini je doveo do stvaranja tzv. ‘gradova duhova’, a jedan od takvih primjera je i pokrajina Kangbashi u gradu Ordosu.

U međuvremenu, stvorio se i mjehur nekretnina. Tako su cijene nekretnina počele rasti 2005. godine , no vlada je razvila mjere za kontrolu cijena. Cijene su pale između 2008. i 2009. godine, kao rezultat vladinih mjera. No potom su se pojavile posljedice krize izazvane u američkom gospodarstvu, kao i posljedice kineskih infrastrukturnih poticaja, pa su se cijene nekretnina ponovno počele uzburkavati. Kineska je vlada obećala da će stvari držati pod kontrolom i tu je sve krenulo nizbrdo.

Kineski se trgovinski višak naglo pogoršao, a kompanije su se počele suočavati sa padom profita. Sve slabija potražnja, inflacija nadnica i visoki porezi učinili su svoje te negativno utjecali na poslovanje mnogobrojnih kineskih tvrtki. Indeks Shanghai Composite pao je na najnižu razinu još od krize, a stopa rasta BDP-a i dalje se kreće silaznom putanjom. Kineska je vlada bila prisiljena učiniti nešto da bi uravnotežila svoje gospodarstvo. Naime, više se pažnje posvećuje domaćoj potražni i potrošnji. Žele da, umjesto izvoza i investicija, kinesko gospodarstvo pokreću domaća potrošnja u kombinaciji sa inozemnom.

Stoga je rast BDP-a potaknut više pomoću stimulansa, a manje izvozom. Kao dodatni izazov, pojavio se i rast nadnica u ruralnom i urbanom sektoru. Inflacija nadnica dovela je do gubitka mnogih poslova u kineskim tvornicama. Problemi na tržištu rada dodatno su otežani kineskom ‘politikom jednog djeteta’ koja je snažno utjecala na ponudu na tržištu rada. Isto tako, Kinom više ne dominiraju poduzeća u državnom vlasništvu. Stvari su postale još teže te dodatno usporile kinesko gospodarstvo i izvršen je pritisak na jačanje kineske valute. Očekuje se daljnje usporavanje kineskog gospodarstva u sljedeće dvije do tri godine što će biti težak udarac kineskom izvozu.

Stručnjaci smatraju i kako se pogoršavaju uvjeti za kineska ulaganja na međunarodnoj sceni jer nitko više ne vjeruje Kinezima te smatraju kako će im oni ukrasti tehnologiju, a isto tako žele i očuvati svoje prirodne resurse.

Komentari (2)
  • Burton
    Burton 8:53 18.9.2012.

    SAD ima velikih problema, to nije upitno, a Kina i njene ekonomske i tehnološke mogućnosti su toliko precijenjene da je to strašno. Socijalne prilike su sve teže - jaz između bogatih i siromašnih sve veći, neodrživa urbanizacija, tek formalni izlazak iz siromaštva (na selu su bar mogli uzgojiti koliko-toliko za vlastito uzdržavanje, a u gradu…), eko standardi nikakvi, ljudska prava… Div od papira, i što je karakteristično za ljude, svih lako uhvati euforija oko nečeg novog (i impresivnog) pa su mislili i da je kineski rast nešto što nikad neće imati kraja.

    Europa će šepati sljedećih 5 godina, a onda kada se stvori jača (fiskalna) unija i kad Njemci uspostave jedan kvalitetan model rasta i nadzora, moći će se krenuti u jedinom mogućem smjeru razvoja - a to je samoodrživost. Europa zato jedina ima uvjete - vlastitu agronomiju, vodu, ujednačen industrijski razvoj, dugu tradiciju demokracije i društvene stabilnosti, obrazovanje i tehnologiju, eko osvještenost i jaku orjentaciju na energetsku neovisnost i obnovljivost.

  • ffffffffff
    ffffffffff 13:54 17.9.2012.

    više će krahirati europa i sad nego kina ,s tim da je podcijenjen juan a dolar precijenjen

Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Nemaš korisnički račun? Registriraj se ovdje! Prijavi se ovdje!
Pregled dana Pogledaj sve